Mi opcenito nemamo nikakvog uspjeha, no zakljucila sam da je to zato sto nije bilo preduvjeta (ah, izgovori) tj stvarno ne mogu podnijet ideju da njegovo plakanje probudi stariju pa duet a ujutro na posao....

No sinoc je opet nes bio bolestan, ima brdo slajma, zakaslje se i zbljuuuuuuv. Tako da mu nisam dala dojiti po noci jer to znaci presvlacenje komplet bracnog kreveta a ves mi je na rubu toga da se usmrdi kako se sporo susi danima...

i prvo uspavljivanje ok, ionako je bio klonuo i nikakav, zaspo na ramenu u pet minuta. Ali u ponoc je bila frka, nikako ponovno zapati, plako sve jace, na kraju ga mm uzeo u db, nemam pojma koliko je tamo bio budan ali vratio ga je u tri uspavanog. I onda je bio najsmjesniji trenutak, on je poceo oko cetiri opet nesto cendrat, bacakat se, aaaa-kat, mi govorimo sssshh, tapsamo, grlimo, on sve ludji i onda ga uzeo mm i rekao mu odlucno "tiho, spavaj" i mali zasutio i zaspao eh kad bih ja tako mogla, jednom sam probala pa je uvrijedjen urlao jos pol sata nakon tog pokusaja...

Sad cekam da starija ode s bakom na more, pa probam opet, imat ce tad 20 mjeseci i stvaro mi je pomalo vec dosta, ko zombi sam, u cetiri godine sam valjda cetiri noci u komadu, nemrem vise....