ej,evo jedne azoo supruge sa dugogodisnjim iskustvom
da,poznat mi je sok koji ste dozivjeli,sve smo to mm i ja prosli prije 7 godina. vjeruj,nakon svega,kazem ti da se covjek pomiri i nauci zivjeti sa svojom sudbinom.nauci da voli svog muza najvise na svijetu bez obzira na sve i da bude sretan sto jer ziv,zdrav,sto radi, sto danas nije gladan....

dug,tezak i trnovit put je pred vama. medjutim, opet kazem,sta god bude,vazno je da ste zdravi, da se ne otkrije ne dao Bog neka bolest.vidi,kad smo mi radili biopsiju, dobili nalaz bez ijednog spermija i odmah nam saopstili da je to to sto medicina nudi za sad, a meni tek 23 godine bile tad, mislila sam da je kraj svijeta. a,onda je moja majka sjela sa mnom nakon neprospavane noci i rekla mi kako trebam biti sretna sto nije otkrivena neka bolest nakon biopsije,i to se desavalo (rade biopsiju i otkruju rak testisa,recimo).

kad je moja ginekologica meni razjasnila sta je azoo uopce,rekla je kako je opcija i donor. fuuuuuuuuuuujjjjjjjjjjj! o cemu ona prica-bila je moja reakcija.
medjutim, covjek vremenom prihvati sve i pokusa naci najbolje rjesenje za sebe.
neko ga nadje u donorskoj oplodnji, neko u posvojenju,a neko jednostavno u tome da uziva u svom zivotu i pusti stvari koje su van njegove moci,koje su cisto Bozija volja.
jutros gledam apel za pomoc za 23-godisnjeg momka koji boluje od nekog oblika tumora i skuplja 80.000 e za operaciju.upravo razmisljam kako smo mi ,bez obzira na azoo,i sad vec gotovo nikakve sanse za biolosko dijete, sretni u odnosu na tog decka koji se bori za zivot...

ima tu jos sta da se trazi: hormoni, mikrodelecija, kariogram, punkcija,biopsija, MICROTESE.
polako,iscitaj kad budes spremna sve teme na ovom forumu sa azoo problematikom i sama ces shvatiti st atreba i gdje.

***