 |
|||
"... odgajamo mala čudovišta"
Jedan 'zgodan' članak. Ništa novo zapravo; opet izjadnačavanje povezujućeg roditeljstva sa popustljivim odgojem i otvoren poziv na nasilje (jer ne znam kako drugačije nazvati sugeriranje da djecu treba 'po guzi'). A da, Udruga Roda je odgovorna za tu strašnu situaciju i svu tu neodgojenu djecu: http://www.glas-slavonije.hr/194857/...f3ac9eab17f3ed
zar to nije isti članak koji je bio u Glasu Istre prije par tjedana?!
da to je taj isti biser...
što nije bio Novi list?primjetila sam da Glas Slavonije često preuzima članke od njih
Glas Istre i Novi list imaju puno istih tema. Prenesen je članak u Glas Slavonije, potpisana je ista novinarka kao autorica.
Ja inace jednostavno preskacem clanke s takvim naslovima... Sad sam ga na zalost ipak procitala. Ne znam sto mi je gore - prvi dio sa stavovima tete u vrticu, drugi s nelogicno nabacanim mislima autorice kojoj je logicko razmisljanje ocito sasvim strana pojava ili treci c/p jos jedne americke self-help knjige "socijalne radnice" (ajde, ta je bar srecom s druge strane bare pa nece nikome ovdje pruzati svoje "socijalne" vjestine i znanja)...
No sad bar znamo da je Roda kriva ako vam dijete u gostima "zalije lakom trosjed ili posara kemijskom bijelu sofu" - mislim, meni se nikada ovo s djecom u gostima nije desilo, ni blizu?! Jesu to neke urbane legende ili sto? Ili se ja druzim samo s roditeljima koji "tradicionalno odgajaju djecu"?
Jedina korisit od cijelog clanka bi bila da je gdja novinarka napisala u kojem vrticu trenutno radi teta iz price, ovako se na zalost samo moze cijeli zagreb brinuti da im dijete slucajno ne dopadne u ruke navedene tete
pa ti nisi Roda!sillyme prvotno napisa
pojma nemaš, tc, tc, tc...
moji, kad idemo u goste, obavezno naprave popis pogrdnih imena kojima će izvrijeđati domaćine
a onda im taj popis ostane u džepu, pa ponesu sutradan u vrtić i školu, kako ni tete/učiteljice/profesorice, ne bi ostale zakinute
(viš, moram Orki reći da ponese i u glazbenu, mislim da se toga još nije sjetila)
i u košarici ponesu markere i ostatke hrane, pa pronađu mjesto gdje će to utrljati
a muž i ja sjedimo i s uživanjem promatramo
Posljednje uređivanje od apricot : 08.04.2013. at 07:37
Meni je posve jasno da je vrticka teta ljuta jer je bez stalnog pola, pa s rezervne klupe vristi protiv cijelog svijeta. Ovo s djecom u gostima meni se - gle cuda - desava s dva deckica koji uredno dobivaju po guzi i rastu od rodjenja po rodi oprecnim metodama (pusti da placu, nema sad jela jer nije xy sati, evo ti bombona ako budes dobar, ne davati cicu jer ce biti razmazeni, bolje da je ad...)
Pa nek si teta razmisli zasto je bez stalnog posla nakon toliko godina. S ovakvim mentalnim sklopom - mene to ne cudi.
Uostalom, vec smo napisali na prvom topicu o istoj temi - cini se da je to sve skupa bezvrijedna novinarska umotvorina. To se odnosi na ovaj dio o djeci u gostima i sve zajedno.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 08.04.2013. at 07:40
Navedeni članak je katastrofa, ali moram primjetiti da u zadnje vrijeme sve više svjedočim "popustljivom odgoju", pri tome mislim na odgajanje malih egoista i sebičnjaka kojima je osjećaj empatije samo strani pojam. Znam da to ovako napisano zvuči brutalno, ali napisati ću nekoliko situacija zbog boljeg tumačenja, dakle Stipe u gostima:
1.Brat 3,5 godine, djevojčica 6 mjeseci, starije se svako malo zaleti na mlađe i odalamne ga da li igračkom, da li rukom, majka po stoti put, najtišim i najnježnijim glasom "Nemoj micek", zato što ne želi da dijete razvije ljubomoru, što po meni već je, ali ono što je sigurno je da će teško razviti osjećaj za tuđi prag tolerancije boli.
2.Nereagiranje na tisućito oduzimanje igračke tuđem djetetu i suprotno - reagiranje na svaku reakciju svog djeteta kada tuđe ima igračku koju ovo prvo želi.
3.Dozvoliti djetetu da u gostima povadi sve krastavce iz staklenke koji završe na podu, zato jer "mora istraživati" i u tome ga se nesmije priječiti.
4.Dozvoliti djetetu skakanje po vratima perilice.
...i dalje da ne nabrajam...
Da se razumijemo, ne osuđujem roditelje, čak im se koji puta divim na konjskim živcima i količini strpljenja, ali ono što mi se ne sviđa je da sva ta popustljivost proizlazi iz straha od trauma, mogućem psihičkom i emocionalnom oštećenju djetetove osobnosti - po meni neopravdano.
Možda nisam u pravu - prosvjetlite me
e svašta
još će lomaču za Rodu naložiti na trgu
nešto bedastije nisam davno pročitala
o popustljivom odgoju se može naravno raspravljati
već je bilo nekoliko takvih tema
Popustljivog odgoja zaista ima dosta (ja bih rekla da je to izbjegavanje odgoja). Ali to nema veze sa AP-om.
Slažem se.
Meni se nikad nije dogodilo da mi neko dijete napravi štetu kad mi je u gostima, a prošlo ih je puno kroz moj mali stan.
Sve do jednom; curica od cca dvije godine je ušla u sobu od moje kćeri, zgrabila marker s njenog radnog stola i u pet minuta pošarala cijeli zid, radijator, stolicu i popolun i to jako dokle god je dosegla. Sve to u 5 minuta.
To mi je jedino takvo iskustvo i još uvijek ne znam što da mislim o tome, osim da maloj fali odgoja.
ja ne bih rekla kako to ima veze s odgojem; premaleno je to dijete, ono doista istražuje.
možda joj je to bio prvi sustret sa šarenim flomasterom
ono što je meni loše u toj priči je što su roditelji ostavili dijete bez nadzora.
u tuđem stanu.
Ja bih se bojala za svoje dijete (iako mm kaže da sam u tim godinama visila kao kvočka nad njima) da ne gurne nešto otrovno u usta, da se ne ozlijedi i slično... A kad paziš na svoje dijete u tuđem stanu, onda ono i ne može počiniti neku veliku štetu.ja ne bih rekla kako to ima veze s odgojem; premaleno je to dijete, ono doista istražuje.
možda joj je to bio prvi sustret sa šarenim flomasterom
ono što je meni loše u toj priči je što su roditelji ostavili dijete bez nadzora.
u tuđem stanu.
oprosti, ali s ovim se apsolutno ne slažem.ja ne bih rekla kako to ima veze s odgojem; premaleno je to dijete, ono doista istražuje.
možda joj je to bio prvi sustret sa šarenim flomasterom
ono što je meni loše u toj priči je što su roditelji ostavili dijete bez nadzora.
u tuđem stanu.
mislim da je to itekako pitanje odgoja. pa i moja djeca su bila i još uvijek jesu u fazi istraživanja, ali im nikad nije palo na pamet crtati flomasterom po zidu, krevetu, radijatoru i sl. Onu sekundu kad su prvi put primile flomić dobile su upozorenje da se s tim crta samo po papiru. i tako još xy puta, dok im nije sjelo u glavu.
a ovaj dio da dijete nije pod nadzorom ne kužim. mi kad dođemo na druženje kod nekog, djeca se igraju u sobi, a mi roditelji pričamo u boravku. i ne pada nam na pamet da cijelo vrijeme djeci visimo nad glavom. isto tako kad netko dođe nama.
Ne znam kad si ti dala flomastere u ruke svojoj djeci, ali mi smo našoj prije dva tjedna, sa 16 mjeseci. Naravno da joj je palo ma pamet crtati po zidu, i po sebi i po hameru na zidu. Zabrinula bih se da nije.
Preko nekoliko puta objasnili smo da se po zidu ne smije crtati i to je izuzetno dobro prihvatila. Samo je još jednom ili dvaput pokušala crtati po zidu, ali što se nas tiče, očekujemo još.
Nije to neodgojenost, već malo dijete s flomasterom u rukama.
Za koju godinu, ako nastavi crtati po zidu, mogu se složiti da je riječ o neodgojenosti ili privlačenju pažnje.
Nije korektno suditi o drugima kroz sebe i svoju djecu, nisu sva djeca ista, jednako radoznala, jednako energična, suradljiva itd. I odmah djecy proglasiti neodgojenima.
Tu sam grešku znala i ja raditi.
Kad su nam došli frendovi u goste, njhove su klinke divljale po sobi od moje klinke, mislila sam da ću izluditi, kad su napokon otišli, morala sam usisavati sobu i mijenjati plahte. Bilo me strah sljedećeg susreta. Na svakom sljedećem susretu klinke su bile predivne, ono, lijepo odgojena djeca. Tada sam shvatila da su se starci kod nas jednostavno opustili jer im je bilo ugodno, a klinke su haračile jer im nitko nije ništa rekao (mogla sam i ja).
Moj nećak (2,5 g) je super odgojeno dijete, sestra od MD ima divan pristup, nikad u životu ga nisu mlatnuli, rijetko podižu glas, svi puno razgovaraju s njim, ali i postavljaju granice. Pa ipak je par puta mlatnuo moju curku u naletu ljubomore kad ih je čuvala sveki. Odmah smo svi regirali i jasno mu je dano do znanja da se to ne smije. I sad bi kao netko zaključio da je on neodgojen i da ga doma tuku?
Stvari su ipak kompleksije.
Pa ako ima nikada nije palo na pamet crtati flomasterom negdje drugo, osim po papiru, zašto je bilo potrebno xy upozorenja ? Zato jer je to odgoj. Djeca se u toj dobi još uvijek odgajaju, i zato ne možeš reći da ti je dijete neodgojeno jer nje krenulo s flomasterom prema bijeloj garnituri - još uvijek je u fazi odgoja. Da krene s 5 godina prema toj garnituri, onda bi to bila druga priča.
i kada dijete ima dvije godine?
blago tebi!
kad su moja djeca bili dvogodišnjaci, bili su pod nadzorom u nepoznatim prostorima.
bili su i doma, ali recimo da bih si priuštila skinuti oko s njih kako bih otišla u zahod ili slično...
u godtima nije bilo šanse da ne budu "na oku"; prvo da ne naprave nešto sebi, a onda na ne naprave nešto namještaju ili slično.
jer moja djeca nemaju pojma što je kristalna vaza i nisu naučili da se to ne smije baciti na pod.
a ti je možda imaš.
dakle, moja djeca nisu neodgojena, nego nemaju iskustvo.
ipak, draže mi je da je to dijete pošaralo to što je pošaralo, to je ipak nadoknadivo.
puno lošije bi bilo da je taj flomaster pokušalo progutati.
ili si ga zabiti u oko.
Potpuno se slažem s ovim. Ja svog klinca kaznim sjedenjem na stolici ako se baš ružno ponaša iako je to vrlo rijetko. Uglavnom se trudim preduhitriti sve gluposti jer ga stalno imam na oku. Čini mi se3 da većinu tih gluposti radi upravo zato što istražuje, a ne zato što je ''zločest''. I ne slažem se stim da dijete tuče koje dobiva batine doma. Moj sin je također imao fazu kad je udarao drugu djecu (uglavnom zbog igračaka) i to smo izbili iz njega - ne batinama, ali kaznom i objašnjenjem. Sad ga vidim da, kad poludi i digne ruku na nekog, stane i pogleda prema nama i lijepo zamoli svoju igračku natrag.ja ne bih rekla kako to ima veze s odgojem; premaleno je to dijete, ono doista istražuje.
možda joj je to bio prvi sustret sa šarenim flomasterom
ono što je meni loše u toj priči je što su roditelji ostavili dijete bez nadzora.
u tuđem stanu.
O AP ne znam dovoljno, ali ono malo što smo primjenili....pa čini mi se da žanjemo plodove - moje dijete je samosvjesno, samopouzdano, hrabro, otvoreno, zna pristupiti drugoj djeci, zna dijeliti...sve to uz rizik da sam ja mama opčinjena svojim malim božanstvom, hahaha
Što se tiče članka, ah, takvo je samo novinarstvo u nas 'rvata.
Kako je bilo prije trideset godina, ne znam, ali činjenica je da mi živimo DANAS, a ne prije trideset godina! Šta, da sad počnemo odgajati svoju djecu kao u petnaestom stoljeću jer su onda bili još ''odgojeniji''?! Svako vrijeme nosi svoje. Slažem se da ima puno ''neodgojene'' djece i puno roditelja koji se ne snalaze, ali, mislim da ima još više onih koji ne razumiju kako je danas roditeljima i koji su spremni na sve prišiti etiketu ''NEODGOJ!''.
ja ne bih rekla kako to ima veze s odgojem; premaleno je to dijete, ono doista istražuje.
možda joj je to bio prvi sustret sa šarenim flomasterom
ono što je meni loše u toj priči je što su roditelji ostavili dijete bez nadzora.
u tuđem stanu.
na prvu sam i ja promislila da je ustvari odgoj ovdje zakazao, ali onda sam se ja postavila u tu situaciju i
definitivno vidjela sebe u toj dječjoj sobi kako ko kvočka visim nad svojom M (2g i 3mj) i mislim da se ne meni to ne bi moglo dogoditi
naša generacija je bila super (sad imam 40 ak godinica). tad se poštovalo odrasle, ako tko nije slušao odrasli su znali primjereno kazniti.....
rezultat:??
pogledajte oko sebe što je napravila moja generacija i oni još malo stariji( čitaj: odgojeniji)
koje smo vrijednosti trajno usvojili i prenosimo svojoj djeci?
korupcija?
opsjednutost matrijalnim?
poslušnost lažnim autoritetima?
nepoštivanje poštenja, ljutskih vrijednosti?
samo sam nabacala, o nevrijednostima naše generacije ne želim ni razmišljati.
sve ono što smo mi to su i naša djeca.
i zato: vratimo nazad fizičko kažnjavanje, neka se boje, to će sve riješiti, djeca su za sve kriva...
vrijednosti?
teško je i neugodno baviti se vrijednostima u društvu koje ih ne poznaje
Ne vjerujem da je situacija u "lijepoj našoj" puno povezana s kućnim odgojem, problem je po tom pitanju daleko kompleksniji.
x. Odlično opisano.
Ja se isto ne bih složila da odgoj nema veze sa situacijom u društvu. Društvo čine pojedinci. Isto tako, za nekih 20-ak godina se ne nadam puno boljem društvu jer danas zaista imamo situaciju da dok jedni još primjenjuju 'odgoj' u kojem se djecu (fizički) kažnjava, drugi ne kažnjavaju samo zato što im to društvo i zakon brane i zbog toga su bijesni na to isto društvo i na svoju djecu, treći se ne usude ništa reći svojoj djeci kad rade gluposti i opasne stvari jer su pročitali da će to ugroziti njihov integritet... jedni zbog toga što su premalo s djecom pa kompenziraju... i malo je onih koji zaista odgajaju svoju djecu. Trebat će nam, kao društvu puno vremena da se nađemo. Kamo sreće kad bi AP ili kako god se zvalo zaista bio trend. Mislim na roditeljstvo u kojem se roditelj ne boji svog djeteta, ne boji se povezati se s njime, zadovoljiti njegove potrebe, ali ga se ne boji niti učiti granicama.
cipelice, baš si tolijepo napisala
xxcipelice, baš si tolijepo napisala
zar nismo već negdje komentirali ovaj članak
Nedavno sam bila sa svojom najmlađom, a pridružila nam se mama s bebom i svojim trogodišnjakom. Trogodišnjak je prišao mojoj S i počeo je udarati po licu. Moja kćer se prvi put susrela s nasiljem i šokirala se, čak nije ni plakala, samo je šokirano gledala. Njegova mama mu je polako i fino objasnila da to nije lijepo i nek se ispriča. Mali je prišao mojoj kćer i počeo je tući troduplo jače. Onda sam reagirala ja. (došlo mi je da išamaram i malog i njegovu mater). To za mene nije odgoj, to je strah od djeteta, nezrelost, bježanje od stvarnosti, poticanje na loše ponašanje...Mama je pobornik AP roditeljstva i loš primjer. Ja neću reći da je Ap roditeljstvo krivo za neodgoj djece ali činjenica je da su stvari danas izmakle kontroli. ja mislim da je problem u tome što roditelji više manje nisu uopće prisutni u životima svoje djece pa ono malo što jesu, ponađšaju se kao da su mali nedodirljivi, kojima je dozvoljeno sve. Možda uopće nisam u pravu, možda se radi o nečem drugom ali onako najiskrenije, poznajem jako puno roditelja koji su baš kao iz članka, od djece napravili božanstvo a djeca su postali pravi mali monstrumi
X
Reklo bi se da je AP pogrešno proveden u praksi.
X
Granice moraju postojati i točka.
Popustljiv odgoj nema veze s AP-om, osim toga, jedan od stupova AP-a su jasno postavljene granice.
Također, može se u isto vrijeme imati elemente popustljivosti i autoritarnosti, što uključuje i fizičko kažnjavanje (kad se više ne može s djetetom na kraj)...
Ma tako to ispada kad novinar/ka obrađuje temu o kojoj ne zna ništa ili zna jako malo, ali ima stav (naravo), pa tjera vodu na svoj mlin. Loše novinarstvo. Nadam se da je bilo reakcija na članak u komentarima na portalima.
ja mislim da je odgoj djeteta najkompleksnija stvar. odgoj nas prati cijeli život, ne završava kad naučimo pozdravljati susjede i čuvati zidove.
mentalitet naroda nastaje odgojem pojedinaca
neodgoj je situacija u kojoj nema odgoja
nema to veze s AP
ljudi misle ako nema kažnjavanja da je to istovjetno situaciji u kojoj nema granica
mene prvu smetaju roditelji koji stavljaju djecu na položaj božanstva
pa mu se ne smiješ obratiti, ne smiješ ga pogledati
da ne bi jadničku povrijedio osobnost
a to isto dijete jel može tebi glavu odšarafiti u ime poštivanja njegovog osobnog neometanog rasta i razvoja
u svakom slučaju autor članka piše da bi nešto bilo napisano
ali nije temeljito i profesionalno obrađena tema
Moja iskustva s djecom koja udaraju jesu da takva djeca su uglavnom i doma izlozena pljuskama ili ostalim oblicima agresije. Pa su naucili i usvojili takav obrazac te ga primjenjuju i u svom ponasanju kad njima netko "digne zivac"
Zna se da agresija stvara agresiju.
Ali zbog čega se sve ono što nije AP poistvojećuje sa šamaranjem djece? Postoji i nešto između.
To ti ja ne znam, AP je i da se spava s djecom u krevetu a ja tome ne vidim potrebe jer mi i beba i cetverogodisnjak odlicno spavaju u svom krevetu i nikad nisam provela noc u istom krevetu s djecom. Dr.Sears spominje i religiju koje u mojem ateistickom odgoju nema a opet se smatram povezanom sa svojom djecom.
I da odgovorim Balarossi, mozda je vidio negdje drugdje, parkic, ostala djeca ili mozda gleda tv. Ali tako maleno dijete ako ce nekom dati npr.samar to treba negdje prethodno vidjeti, nauciti, znati da postoji takva opcija reakcije.
A moram još jednom napisati da se ne slažem, ali nije tema pa pustimo do neke bolje.
Inace, primjetila sam kod moje cetverogodisnjakinje da u nacelu jako dobro zna sto se smije a sto ne. I kad smo u gostima nema sanse da napravi neku takvu glupost, cak sad pustam i mladjeg povremeno s njom (ne na dugo naravno) jer voli glumiti policajca nad njim. Ali doma, doma je druga prica. Jednostavno kad je doma ona je puno opustenija i malo se "zanese" pa napravi glupost koju znam da zna da se ne smije. No ne mislim da je to do nedostatka odgoja niti cak ispitivanje granica, jednostavno joj popusti samokontrola, malo se zaboravi. Ipak je jos malo dijete.
OT, ali bijedu od članka mi se ne komentira, a na ovo sam osjetljiva jer imam malog agresivca koji to doma jednostavno nije vidio. A najgore je što ne mogu ni vrtić kriviti jer je krenuo s takvim načinom još dok je bio doma tako da "to je naučeno" po mom iskustvu nije pravilo. S tim da ja pričam o djetetu od dvije i pol godine, možda ti misliš na stariju djecu.
I jako mi se sviđa post od cipelice, razmišljam slično i alergična sam na ono "što nam fali". Meni osobno jako puno fali. Strašno sam pristojna, znam reći hvala i izvoli, nisam nikad pošarala kožnu garnituru i bila sam stvarno jedno fino odgojeno dijete, a danas mi je najgora roditeljska pomisao da će mi dijete biti poslušno poput mene. Ne bih se složila da situacija u zemlji nije i posljedica takvog odgoja, to je baza na koju se sve nastavlja.
X
Zemlju čine ljudi. Npr, ja se uvijek pitam kako to da mi uporno biramo najbahatije političare (uz iznimku predsjednika).
Bili su mi super Unicef plakati koji su nasilje na tribinama i način komunikacije u saboru povezivali sa načinom komunikacije u obitelji.
problema imaju djeca koja su izložena agresiji ali i djeca kojoj je sve dopušteno, kupljeno...
Shvatila sam u mom šestogodišnjem stažu da kakva sam ja takvo će bit i moje dijete. Odnosno koliko ja imam strpljenja i vremena bbavit se djetetom, toliko kvalitetan je rezultat. Kad sam umorna onda reagiram ružno i ne odgajam. Drugi put u toj istoj situaciji se ja ponašam drukčije, a onda je i dijete puno boljeg odgovora na mene. Stariji su ti koji moraju bit pametniji.
Posljednje uređivanje od Ana i mamino zlato : 08.04.2013. at 10:15
Potpisujem od prvog do poslednjeg slova.
Iz toga proizilazi da zagovornici "odgajanja po guzi" ukoliko nisu zadovoljni detetovim ponašanjam treba da dobiju po guzi.
Potpisujem od prvog do poslednjeg slova.
Iz toga proizilazi da zagovornici "odgajanja po guzi" ukoliko nisu zadovoljni detetovim ponašanjam treba da dobiju po guzi.
Ili:
Učiteljica prekorava malog Ivicu:
- Ti si ruglo i sramota ovog razreda. Ja sam u tvojoj dobi već znala čitati, pisati i računati, a ti nisi za ništa sposoban.
- Vidi se da ste vi imali dobru učiteljicu.
a što je AP?
a što nije?
članak je po mom mišljenju loše napisan a odgojiteljica izmišljena radi jasnije "poruke "
X
nedavno sam imala razgovor na temu "sta nam fali" sta smo sve mi jeli i kako su nas ucili hodati i sjediti,, kako su nas odgajali, pa kad sam krenula nabrajati, od alergija, dijabetesa, krizobolja, mozdanih udara, infarkta, neuroze, zivcanoce, nepostivanja, netolerancije, nesuosjecanja....morali su me zaustavljati s "ok, kuzimo, kuzimo".
Ne stvara samo agresija agresiju, čak vjerujem da je agresija urođena, a na roditeljima je da djecu nauče kontrolirati je.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
