"... odgajamo mala čudovišta"

[Tiziana]

I meni je svakodnevno. Naše su novine pune površnih, pristranih, nepotpunih, prenapuhanih priča.

Trgovkinja, ekonomski referent (sss), monter centralnog grijanja, turisticki radnik, inokorespondent.... znas li sta je ovaj niz? Neka od zanimanja ne bas beznacajnih novinara. Ako zelis biti odvjetnik moras zavrsiti pravni fakultet, biti pripravnik potom polagati pravosudni itd. Ako hoces biti noviar uglavnom ne moras diplomirati novinarstvo da bi se bavio tim poslom. Pa ti zakljuci.

(@Balarosa doista bi mi bilo zanimljivo cuti tvoje zasto, ako naletim na tebe i temu nazociti cu istoj)

[Trina]

Da se malo vratim na ono-"agresija stvara agresiju". Daklem, dječica koja se vole tući i koja su malo življa po tom pitanju, ako sumala, to ne mora značiti ništa. Najčešće i ne znači jer svi mi znamo da skoro svako malo dijete prolazi kroz tu tučarošku fazu. Ali dijete kojeg se tuče od strane roditelja, ono, pod normalno kad napravi nešto krivo..od tog djeteta možeš očekivati da će tući druge i da će mu to biti normalan model ponašanja. A u svezi glede ovog svega drugoga što pišete, da li vi mislite da su danas djeca puno slobodnija nego prije? Da uzimaju sebi za pravo puno više nego prije? Jer ja mislim. Super je da je onako globalno sve otišlo u pravcu da se jača dječje samopouzdanje, da nisu svi mali prestrašeni likovi koji se boje zucnuti jednu rečenicu..ali nešto u čitavoj toj priči ne štima. Kako smo došli do toga da puno djece misli da imaju prava raditi baš sve što im padne napamet? Da nisu uopće svjesni odgovornosti i posljedica za svoja djela i riječi? Ja se ne sjećam u svom razredu da je bilo djece koja su vikala na učitelje, vrijeđali ih, prkosili glasno i ponižavali te iste učitelje? Danas je normalno da u svakom razredu ima jedan takav. Kako je došlo do toga?

[Mima]

Prije su se bojali.

[trampolina]

Prije su i učitelji dijelili batine, puno stvari ne bi ni izlazilo iz razreda.
Ja sam prva zatajila mami vid nasilja na nekim satovima, ne zato što sam se bojala nego ne znam ni sama. Smatrala sam da je odrastao čovjek bog koji ne griješi i uvijek zna što radi. Danas od rođenja šaljemo drugačiju poruku djecu - nitko ne zna sve i nitko nije savršen.

Zanimljiva bi bila tema o malim agresivcima koji agresiju vuku 'iznutra', ajde nek je netko otvori (ja bi, al sam slaba s uvodnim postovima )

[Sumskovoce]

Joj, pa i novinari su nekad bili djeca. Mora se je sve to do odgoja.

[rehab]

Kad već pričamo o popustljivom odgoju... Meni uopće nije čudno vidjeti dijete do 3 god ni da šara posvuda, ni da vadi krastavce iz staklenke, ni da udara, niti bilo što od ovoga što ste nabrojale. To je malo dijete koje ne zna, reagira impulzivno, istražuje i tek treba naučiti do koje granice može ići, što se smije, a što ne. Zato mi je malo glupo reći za dijete te dobi da je neodgojeno. Da to isto radi dijete od 5 god, e tek bi onda mogli govoriti o neodgoju.

[*mamica*]

A u svezi glede ovog svega drugoga što pišete, da li vi mislite da su danas djeca puno slobodnija nego prije? Da uzimaju sebi za pravo puno više nego prije? Jer ja mislim. Super je da je onako globalno sve otišlo u pravcu da se jača dječje samopouzdanje, da nisu svi mali prestrašeni likovi koji se boje zucnuti jednu rečenicu..ali nešto u čitavoj toj priči ne štima. Kako smo došli do toga da puno djece misli da imaju prava raditi baš sve što im padne napamet? Da nisu uopće svjesni odgovornosti i posljedica za svoja djela i riječi? Ja se ne sjećam u svom razredu da je bilo djece koja su vikala na učitelje, vrijeđali ih, prkosili glasno i ponižavali te iste učitelje? Danas je normalno da u svakom razredu ima jedan takav. Kako je došlo do toga?

Pa imali smo mi prkosnih vrijeđalica u razredu i ti su baš dolazili iz nesređenih, zlostavljačkih obitelji.

A s druge strane, i roditelji danas često odlaze u drugu krajnost. Ja svome djetetu nikada ne bih dopustila da se, npr. ružno obraća baki, što god moje dijete mislilo o istoj. Jer ni ja nemam najbolje mišljenje o nekim ljudima, pa ne hodam okolo vrijeđajući ih i bečeći se na njih. I kako će biti svjesni odgovornosti svojih posljedica i djela kada im roditelji ne dopuštaju da ih osjete?
Netko je nedavno na forumu pisao kako ga je dijete molilo da mu donese domaći rad u školu koje je zaboravilo - ama ne bi mi palo na pamet. Ni novac za užinu da trčim nositi 13-godišnjem klinji na odmor.
Nekako je se otišlo iz krajnosti u krajnost, eto.

[Ms. Mar]

Prije su se bojali.

Ja isto mislim. Danas definitivno postoje bolji uvjeti da se to sve tako može. I to nije dobro. Ali je pitanje otkud dolazi ta potreba, zašto se djeca toliko bune protiv autoriteta. Mislim da je nekad djecu bilo lakše ukalupiti. Danas ne pristaju na to tako lako. Ali društvo se mora zapitati je li cilj ukalupiti djecu ili ih učiti pravim vrijednostima. I da ne ispadnem mama iz ovog članka - koja opsesivno ispituje razloge i ništa ne poduzima - smatram da loše ponašanje treba spriječiti, ali da isto tako zaista treba razmišljati o njegovim razlozima.
Društvo se odreklo alata kojima se nekad kontroliralo ponašanje djece. Ali nije baš uvelo nešto drugo. Nije bilo spremno nositi se ponašanjem koje sada više ne kontrolira. Koliko god ja bila protiv kazne, još uvijek mislim da je bolje kazna nego ništa. Kad se ne zna za bolje.

[Sumskovoce]

Kad već pričamo o popustljivom odgoju... Meni uopće nije čudno vidjeti dijete do 3 god ni da šara posvuda, ni da vadi krastavce iz staklenke, ni da udara, niti bilo što od ovoga što ste nabrojale. To je malo dijete koje ne zna, reagira impulzivno, istražuje i tek treba naučiti do koje granice može ići, što se smije, a što ne. Zato mi je malo glupo reći za dijete te dobi da je neodgojeno. Da to isto radi dijete od 5 god, e tek bi onda mogli govoriti o neodgoju.

Ma s 3 godine kuže i te kako

[umiljata]

ja ne bih rekla kako to ima veze s odgojem; premaleno je to dijete, ono doista istražuje.
možda joj je to bio prvi sustret sa šarenim flomasterom

ono što je meni loše u toj priči je što su roditelji ostavili dijete bez nadzora.
u tuđem stanu.

oprosti, ali s ovim se apsolutno ne slažem.

mislim da je to itekako pitanje odgoja. pa i moja djeca su bila i još uvijek jesu u fazi istraživanja, ali im nikad nije palo na pamet crtati flomasterom po zidu, krevetu, radijatoru i sl. Onu sekundu kad su prvi put primile flomić dobile su upozorenje da se s tim crta samo po papiru. i tako još xy puta, dok im nije sjelo u glavu.


a ovaj dio da dijete nije pod nadzorom ne kužim. mi kad dođemo na druženje kod nekog, djeca se igraju u sobi, a mi roditelji pričamo u boravku. i ne pada nam na pamet da cijelo vrijeme djeci visimo nad glavom. isto tako kad netko dođe nama.

[Svimbalo]

Slažem se s Trinom u svemu.
I još nekime tko je između ostalog, naveo i grižnju savjesti roditelja koji činjenicu da objektivno malo vremena provode s djecom, kompenziraju popustljivošću.

I dok se ne otvori novi topic, samo da pripomenem kako me je jučer navečer šokirao moj I kad je u igri sa samim sobom izgovorio i "bio si zločest i sad ćeš dobiti batina".
Da je netko sa strane slušao, logično bi zaključio da je to obrazac koji je naučio u kući, da i on kad je zločest dobije batine.
A, zanimljivo, niti on, niti itko s kim se druži (za sve vrtićke prijatelje, doduše, ne znam) ne dobiva batine kad je zločest.

A da se razumijemo, bude zločest. Mogla bih ja to nazvati istraživanjem, propitkivanjem granica, visokom razinom potreba, bilo čime, ali ustvari-to je to.

[Ms. Mar]

Kad već pričamo o popustljivom odgoju... Meni uopće nije čudno vidjeti dijete do 3 god ni da šara posvuda, ni da vadi krastavce iz staklenke, ni da udara, niti bilo što od ovoga što ste nabrojale. To je malo dijete koje ne zna, reagira impulzivno, istražuje i tek treba naučiti do koje granice može ići, što se smije, a što ne. Zato mi je malo glupo reći za dijete te dobi da je neodgojeno. Da to isto radi dijete od 5 god, e tek bi onda mogli govoriti o neodgoju.

Pa reći da je neodgojeno je možda pretjerano. Ali pitanje je što roditelj radi u tom trenutku ako to dijete radi u nečijem tuđem domu. Imalo ono godinu ili pet. Nije da se dijete sa pet posjedne i kaže mu se 'sad ću te odgojiti'. Znači, ako roditelj na to ne reagira, onda ne odgaja baš to svoje dijete. A dječja potreba da istražuje je ok. Ono što po meni treba istražiti i otkriti kad poželi šarati po tuđem zidu jest da to ne smije jer time krši granicu onog drugog. To je vrlo vrijedan istraživački rad.

[Zuska]

mislim da je to itekako pitanje odgoja. pa i moja djeca su bila i još uvijek jesu u fazi istraživanja, ali im nikad nije palo na pamet crtati flomasterom po zidu, krevetu, radijatoru i sl. Onu sekundu kad su prvi put primile flomić dobile su upozorenje da se s tim crta samo po papiru. i tako još xy puta, dok im nije sjelo u glavu.

Ne znam kad si ti dala flomastere u ruke svojoj djeci, ali mi smo našoj prije dva tjedna, sa 16 mjeseci. Naravno da joj je palo ma pamet crtati po zidu, i po sebi i po hameru na zidu. Zabrinula bih se da nije.

Preko nekoliko puta objasnili smo da se po zidu ne smije crtati i to je izuzetno dobro prihvatila. Samo je još jednom ili dvaput pokušala crtati po zidu, ali što se nas tiče, očekujemo još.
Nije to neodgojenost, već malo dijete s flomasterom u rukama.
Za koju godinu, ako nastavi crtati po zidu, mogu se složiti da je riječ o neodgojenosti ili privlačenju pažnje.

Nije korektno suditi o drugima kroz sebe i svoju djecu, nisu sva djeca ista, jednako radoznala, jednako energična, suradljiva itd. I odmah djecy proglasiti neodgojenima.
Tu sam grešku znala i ja raditi.
Kad su nam došli frendovi u goste, njhove su klinke divljale po sobi od moje klinke, mislila sam da ću izluditi, kad su napokon otišli, morala sam usisavati sobu i mijenjati plahte. Bilo me strah sljedećeg susreta. Na svakom sljedećem susretu klinke su bile predivne, ono, lijepo odgojena djeca. Tada sam shvatila da su se starci kod nas jednostavno opustili jer im je bilo ugodno, a klinke su haračile jer im nitko nije ništa rekao (mogla sam i ja).
Moj nećak (2,5 g) je super odgojeno dijete, sestra od MD ima divan pristup, nikad u životu ga nisu mlatnuli, rijetko podižu glas, svi puno razgovaraju s njim, ali i postavljaju granice. Pa ipak je par puta mlatnuo moju curku u naletu ljubomore kad ih je čuvala sveki. Odmah smo svi regirali i jasno mu je dano do znanja da se to ne smije. I sad bi kao netko zaključio da je on neodgojen i da ga doma tuku?
Stvari su ipak kompleksije.

[Tiziana]

Pa upravo tako, nema sta trogodisnjak sarati po zidu ili rasturati krastavce po podu. Jede se za stolom crta se po papiru posjednut za svojim malim stolicem. Kad sam mu s 18 mj kupila bojice odmah sam objasnila gdje se s njima smije i sto raditi. I na svaki pokusaj drukcijeg reagira se ispravljanjem.
A ovo sto Trampolina govori je ziva istina, o nasilju od strane profesora. Kad se sad sjetim onog ludjaka iz matematike najradje bi ga sad isla tuziti svima mogucima, a ni doma nisam rekla jer nisam znala da nije u redu da se sece po razredu i nasumce bira koga ce klepiti ili vuci za usi

[Sumskovoce]

Nije korektno suditi o drugima kroz sebe i svoju djecu, nisu sva djeca ista, jednako radoznala, jednako energična, suradljiva itd. I odmah djecy proglasiti neodgojenima.
Tu sam grešku znala i ja raditi.
Kad su nam došli frendovi u goste, njhove su klinke divljale po sobi od moje klinke, mislila sam da ću izluditi, kad su napokon otišli, morala sam usisavati sobu i mijenjati plahte. Bilo me strah sljedećeg susreta. Na svakom sljedećem susretu klinke su bile predivne, ono, lijepo odgojena djeca. Tada sam shvatila da su se starci kod nas jednostavno opustili jer im je bilo ugodno, a klinke su haračile jer im nitko nije ništa rekao (mogla sam i ja).
Moj nećak (2,5 g) je super odgojeno dijete, sestra od MD ima divan pristup, nikad u životu ga nisu mlatnuli, rijetko podižu glas, svi puno razgovaraju s njim, ali i postavljaju granice. Pa ipak je par puta mlatnuo moju curku u naletu ljubomore kad ih je čuvala sveki. Odmah smo svi regirali i jasno mu je dano do znanja da se to ne smije. I sad bi kao netko zaključio da je on neodgojen i da ga doma tuku?
Stvari su ipak kompleksije.

Potpisujem citirano.
Imam dvoje djece, jednako ih odgajam, a svaki pojedinac regira drugačije. Dok je jedan siledžija i želi sve što si je zamislio i ide - glavom bez obzira prema željenom predmetu; drugi je slatkić koji umiljato guguće i žica dok ne dobije to što želi ili njemu prihvatljivu zamjenu. A ne da su samo braća odgajana istovremeno od istih roditelja, već su zajedno i u trbuhu rasli - a ipak su oprečno drugačiji.

[cipelica]

šarali su kroz odrastanje (doduše, nikad u tuđem stanu). objašnjavali smo, ljutili se, sklanjali olovke.... najmlađa ima 4 godine i već dugo to ne radi. u gostima odu u dječju sobu ( ako je ima) i ne vidim ih do polaska. nikad nisu napravili nikakvu štetu. prije odlaska svi pospremaju igračke na mjesto.
obožavamo ići prijateljima s djecom i obožavamo kad nam dolaze prijatelji s djecom.

[rehab]

oprosti, ali s ovim se apsolutno ne slažem.

mislim da je to itekako pitanje odgoja. pa i moja djeca su bila i još uvijek jesu u fazi istraživanja, ali im nikad nije palo na pamet crtati flomasterom po zidu, krevetu, radijatoru i sl. Onu sekundu kad su prvi put primile flomić dobile su upozorenje da se s tim crta samo po papiru. i tako još xy puta, dok im nije sjelo u glavu.

Pa ako ima nikada nije palo na pamet crtati flomasterom negdje drugo, osim po papiru, zašto je bilo potrebno xy upozorenja ? Zato jer je to odgoj. Djeca se u toj dobi još uvijek odgajaju, i zato ne možeš reći da ti je dijete neodgojeno jer nje krenulo s flomasterom prema bijeloj garnituri - još uvijek je u fazi odgoja. Da krene s 5 godina prema toj garnituri, onda bi to bila druga priča.

[Ms. Mar]

Da krene s 5 godina prema toj garnituri, onda bi to bila druga priča.

Mene čudi ova magična granica od 5 godina koja se stalno spominje, kao da su to godine kad je odgoj gotov. Moje dijete, da se razumijemo, ne šara po tuđim kaučima, niti je ikad šaralo, ali vjerujem načelno da djetetu i s pet godina može svašta pasti na pamet. Ali roditelj je tu da reagira. I nije problem u tome što dijete KRENE raditi, nego što dijete napravi, a da nitko ne intervenira.
Ja isto nisam za generaliziranje i zaključivanje da je dijete koje krene nekog udariti ili napraviti bilo kakvu glupost doma izloženo agresiji ili prirodno agresivno ili neodgojeno ili što već. Ali roditelj je taj koji treba na to reagirati.

[Zuska]

Mene čudi ova magična granica od 5 godina koja se stalno spominje, kao da su to godine kad je odgoj gotov. Moje dijete, da se razumijemo, ne šara po tuđim kaučima, niti je ikad šaralo, ali vjerujem načelno da djetetu i s pet godina može svašta pasti na pamet. Ali roditelj je tu da reagira. I nije problem u tome što dijete KRENE raditi, nego što dijete napravi, a da nitko ne intervenira.
Ja isto nisam za generaliziranje i zaključivanje da je dijete koje krene nekog udariti ili napraviti bilo kakvu glupost doma izloženo agresiji ili prirodno agresivno ili neodgojeno ili što već. Ali roditelj je taj koji treba na to reagirati.

X

[cvijeta73]

naravno da odgoj nije gotov, al odgoj vezan uz flomastere i bijele kutne garniture u gostima bi trebao biti gotov do pete

[Beti3]

Nedavno sam bila sa svojom najmlađom, a pridružila nam se mama s bebom i svojim trogodišnjakom. Trogodišnjak je prišao mojoj S i počeo je udarati po licu. Moja kćer se prvi put susrela s nasiljem i šokirala se, čak nije ni plakala, samo je šokirano gledala. Njegova mama mu je polako i fino objasnila da to nije lijepo i nek se ispriča. Mali je prišao mojoj kćer i počeo je tući troduplo jače. Onda sam reagirala ja. (došlo mi je da išamaram i malog i njegovu mater). To za mene nije odgoj, to je strah od djeteta, nezrelost, bježanje od stvarnosti, poticanje na loše ponašanje...Mama je pobornik AP roditeljstva i loš primjer. Ja neću reći da je Ap roditeljstvo krivo za neodgoj djece ali činjenica je da su stvari danas izmakle kontroli. ja mislim da je problem u tome što roditelji više manje nisu uopće prisutni u životima svoje djece pa ono malo što jesu, ponađšaju se kao da su mali nedodirljivi, kojima je dozvoljeno sve. Možda uopće nisam u pravu, možda se radi o nečem drugom ali onako najiskrenije, poznajem jako puno roditelja koji su baš kao iz članka, od djece napravili božanstvo a djeca su postali pravi mali monstrumi

X

[babyboys]

Kad već pričamo o popustljivom odgoju... Meni uopće nije čudno vidjeti dijete do 3 god ni da šara posvuda, ni da vadi krastavce iz staklenke, ni da udara, niti bilo što od ovoga što ste nabrojale. To je malo dijete koje ne zna, reagira impulzivno, istražuje i tek treba naučiti do koje granice može ići, što se smije, a što ne. Zato mi je malo glupo reći za dijete te dobi da je neodgojeno. Da to isto radi dijete od 5 god, e tek bi onda mogli govoriti o neodgoju.

a gdje je granica? u kojem to trenu odlučiš da djete više ne istražuje nego je neodgojeno?to nedostatak odgoja? jer i sa 5 godina istražuju sve i svašta. isto kao što sa tri jako dobro razumiju sve i svašta.

[Kaae]

Nemam bas neko dugotrajno i kompleksno roditeljsko iskustvo, ali evo upravo citam Searsovu AP knjigu. I ta svakako nema veze s vec istrosenim pogresnim shvacanjem AP-a. Ono, nikakve veze. Ali jasno mi je da netko tko polovicno cita, ili mu opcenito citanje s razumijevanjem teze ide, moze procitati bilo sto.

S druge strane imam iskustva kao novinarka... pa sam zbog tog iskustva odlucila da to vise ne zelim biti. Sad vec godinama dodajem jos svastanesto na taj prvi zavrseni faks, samo da se mogu maknuti iz te kaljuze. Bljuv.

[Beti3]

Kad već pričamo o popustljivom odgoju... Meni uopće nije čudno vidjeti dijete do 3 god ni da šara posvuda, ni da vadi krastavce iz staklenke, ni da udara, niti bilo što od ovoga što ste nabrojale. To je malo dijete koje ne zna, reagira impulzivno, istražuje i tek treba naučiti do koje granice može ići, što se smije, a što ne. Zato mi je malo glupo reći za dijete te dobi da je neodgojeno. Da to isto radi dijete od 5 god, e tek bi onda mogli govoriti o neodgoju.

A meni bi to vidjeti bilo ne samo čudno, nego grozno. Tri godine pa da šara i vadi krastavce, ma nema šanse. Pa to ne radi nitko u kući. Nisu djeca glupa, shavaćaju što se pristoji, oni promatraju stariju braću, roditelje i ostale s kojima dolaze u susret. S trogodišnjakinjom se može sve dogovoriti.

Prvi put kad dijete krene raditi ono što roditelj smatra da nije pristojno ili što ne spada u uobičajeno ponašanje, treba ga lijepo upozoriti, ne vikati, ne kažnjavati, nego reći dok ga se miče da se to ne radi tako, nego ovako.

No, svaki roditelj ima svoje granice, pa tako nekome ne smeta ni penjanje na gornje ormariće u kuhinji, a nekome je to posve neprihvatljivo, pa se i djeca ponašaju onako kako vide da se mogu.

Netko je pisao da smo se prije bojali starijih. Možda je to nekome stvarno, ali je nisam nikad osjetila strah od starijih, a uvijek sam se ponašala u skladu s okolnostima. Da, i kad sam imala tri, pitala sam mamu. Tako i moji. Naravno da nisu savršeni, ali zidovi nikad nisu bili pošarani. I nisam jedina s takvim iskustvom.

[upitnik?]

ja ne bih rekla kako to ima veze s odgojem; premaleno je to dijete, ono doista istražuje.
možda joj je to bio prvi sustret sa šarenim flomasterom

ono što je meni loše u toj priči je što su roditelji ostavili dijete bez nadzora.
u tuđem stanu.

Potpuno se slažem s ovim. Ja svog klinca kaznim sjedenjem na stolici ako se baš ružno ponaša iako je to vrlo rijetko. Uglavnom se trudim preduhitriti sve gluposti jer ga stalno imam na oku. Čini mi se3 da većinu tih gluposti radi upravo zato što istražuje, a ne zato što je ''zločest''. I ne slažem se stim da dijete tuče koje dobiva batine doma. Moj sin je također imao fazu kad je udarao drugu djecu (uglavnom zbog igračaka) i to smo izbili iz njega - ne batinama, ali kaznom i objašnjenjem. Sad ga vidim da, kad poludi i digne ruku na nekog, stane i pogleda prema nama i lijepo zamoli svoju igračku natrag.

O AP ne znam dovoljno, ali ono malo što smo primjenili....pa čini mi se da žanjemo plodove - moje dijete je samosvjesno, samopouzdano, hrabro, otvoreno, zna pristupiti drugoj djeci, zna dijeliti...sve to uz rizik da sam ja mama opčinjena svojim malim božanstvom, hahaha

Što se tiče članka, ah, takvo je samo novinarstvo u nas 'rvata.

Kako je bilo prije trideset godina, ne znam, ali činjenica je da mi živimo DANAS, a ne prije trideset godina! Šta, da sad počnemo odgajati svoju djecu kao u petnaestom stoljeću jer su onda bili još ''odgojeniji''?! Svako vrijeme nosi svoje. Slažem se da ima puno ''neodgojene'' djece i puno roditelja koji se ne snalaze, ali, mislim da ima još više onih koji ne razumiju kako je danas roditeljima i koji su spremni na sve prišiti etiketu ''NEODGOJ!''.

[apricot]

a ovaj dio da dijete nije pod nadzorom ne kužim. mi kad dođemo na druženje kod nekog, djeca se igraju u sobi, a mi roditelji pričamo u boravku. i ne pada nam na pamet da cijelo vrijeme djeci visimo nad glavom. isto tako kad netko dođe nama.

i kada dijete ima dvije godine?
blago tebi!


kad su moja djeca bili dvogodišnjaci, bili su pod nadzorom u nepoznatim prostorima.
bili su i doma, ali recimo da bih si priuštila skinuti oko s njih kako bih otišla u zahod ili slično...

u godtima nije bilo šanse da ne budu "na oku"; prvo da ne naprave nešto sebi, a onda na ne naprave nešto namještaju ili slično.
jer moja djeca nemaju pojma što je kristalna vaza i nisu naučili da se to ne smije baciti na pod.
a ti je možda imaš.

dakle, moja djeca nisu neodgojena, nego nemaju iskustvo.

ipak, draže mi je da je to dijete pošaralo to što je pošaralo, to je ipak nadoknadivo.
puno lošije bi bilo da je taj flomaster pokušalo progutati.
ili si ga zabiti u oko.

[apricot]

naravno da odgoj nije gotov, al odgoj vezan uz flomastere i bijele kutne garniture u gostima bi trebao biti gotov do pete

dobro, ok
ja bih rekla i do treće
odnosno, do onoga uzrasta u kojem se dijete već kod kuće s time sretalo
ja mislim da se moje starije dijete nije do druge godine susrelo s flomasterima; tko bi to kupovao dvogodišnjacima.

[Optimist]

Ova tema mi je malo evocirala uspomene... Očito sam ja u jednoj fazi svog života bila "čudovište"
Ne sjećam se koliko sam godina imala, bila sam dosta mala…
Moler je sjeo popiti kavu s mojima u pauzi farbanja kuće, ja sam uzela bojice i išla ukrasiti zidove, koji su mi bili "sterilni" Čudno mi je da sam to zapamtila, ali jesam. Moji su odreagirali u stili "joooj, ne smiješ to raditi, zato što…", nasmijali se, podragali me…i to je to. Nisam više šarala po zidu, bilo mi je dovoljno da mi se objasni da se to ne smije raditi. Ali sam ja prije objašnjenja mislila da radim ispravnu stvar, pomagala sam moleru i sve malo ukrašavala

[Ms. Mar]

naravno da odgoj nije gotov, al odgoj vezan uz flomastere i bijele kutne garniture u gostima bi trebao biti gotov do pete

Je, kad tak kažeš, istina je Ja sam malo izvukla iz konteksta ili proširila kontekst jer je rasprava zaista počela dobivati oblik u kojem je dijete sa pet godina odgojeno ili nije. A moj baš ima pet pa sam se zabrinula u koje da ga svrstam

[Ms. Mar]

dobro, ok
ja bih rekla i do treće
odnosno, do onoga uzrasta u kojem se dijete već kod kuće s time sretalo

Ja čak mislim da to ne mora imati puno veze s time je li se dijete s određenom potencijalno 'zez' stvari susrelo ili ne. Moj B je doma imao komad zida po kojem se smijelo šarati. Nije mu nikad palo na pamet da to radi negdje drugdje. Da je onaj kod koga smo u gostima rekao da i on ima komad zid za šaranje, to bi bilo ok, sve drugo je neprihvatljivo. Isto tako naš gostoprimac bi mogao imati neku spravu koju samo on ima, a mi ju nikad vidjeli. Mora dijete znati da se ne igra s ničim što mu ovaj nije dao da za igru i prema pravilima koje je ovaj odredio (mada i naša pravila doma bila drugačija). Da ne kažem da malo dijete stvarno mora biti pod nadzorom i meni osobno je nezamislimo drugačije.

[ina33]

Slažem se s Trinom u svemu.

X

[trampolina]

Zavidim svima koji dvogodišnjake mogu ostaviti da se sami igraju.
Moji dečki su to uspjeli tek prošlo ljeto (5 i 3), i to radi starijeg. On je naime tek tada počeo stjecati kakvu-takvu samokontrolu. A pričamo, radimo, objašnjavamo... općenito nemam problema s granicama.
Tako da je generaliziranje jedna vrlo gadna stvar.

Ali mi zato sve te AP stvarčice dolaze na naplatu, imam prepreprekrasnog predškolca.

[palčica]

O mislim Trininoj priči susreta s malim agresivcem - friška sam roditeljka, ne znam što mi iskustvo vlastitog roditeljstva donosi (naravno da bi mi ovakav napad na moje dijete ostavio gorak okus i ne bi mi bilo svejedno), no i mm i ja smo radili s dječicom i susretala sam (smo) se s malim agresivcima i naizgled neodgojenom djecom. Priznam da i takvih ima, kako odraslih tako i njihovih potomaka. Ne bih osuđivala (uvijek) roditelje, niti situaciju pravdala popustljivim odgojem. Bilo je situacija sa puno dubljim problemima. Djeca se na različite načine nose sa svojim, naizgled benignim traumama (koje ne moraju doživjeti u svoja četiri zida, a i mogu - imala sam malog agresivca koji se na taj način nosio sa gubitkom tate, drugog koji je loše podnosio poslovna putovanja tate), a bilo je i slučajeva težih karaktera gdje su isti ti roditelji odgojili krasnu, pristojnu i finu drugu svoju djecu. Jednostavno se ne znaju snaći i nositi sa takvim djetetom. Najlakše je rješavati i odgajati tuđu djecu.

[anasti]

i kada dijete ima dvije godine?
blago tebi!


kad su moja djeca bili dvogodišnjaci, bili su pod nadzorom u nepoznatim prostorima.
bili su i doma, ali recimo da bih si priuštila skinuti oko s njih kako bih otišla u zahod ili slično...

u godtima nije bilo šanse da ne budu "na oku"; prvo da ne naprave nešto sebi, a onda na ne naprave nešto namještaju ili slično.
jer moja djeca nemaju pojma što je kristalna vaza i nisu naučili da se to ne smije baciti na pod.
a ti je možda imaš.

dakle, moja djeca nisu neodgojena, nego nemaju iskustvo.

ipak, draže mi je da je to dijete pošaralo to što je pošaralo, to je ipak nadoknadivo.
puno lošije bi bilo da je taj flomaster pokušalo progutati.
ili si ga zabiti u oko.

ovako i ja mislim. moj je još mali ali svejedno.. još se nije susreo sa teglom krastavaca i sigurno bi ih sve povadio van i divio se kako su mljeckavi, pogotovo što obožava vodu..
za stvari koje je mogao vidjeti i probati kod kuće je druga priča. otprilike zna što smije a što ne. također ne bih ostavila tako malo dijete bez nadzora ni doma, a kamo li u gostima. svoj dom ipak poznajem i znam gdje su veće šanse da će se ozlijediti ili razbiti nešto. a u tuđoj kući to ne mogu znati.

[leonisa]

hm...nije sve u odgoju i onome sto dijete nauci doma.
sjecam se kad je starija dolazila u goste baki, bakin stan nije bio babyfriendly i bilo je xy stvari na komodi koje nisu bile za diranje.
al dijete istrazuje i vidi nesto na dohvat ruke i zanima ga, pa je to uzimala. nesto je bilo krhko pa se i slomilo.
doma na komodama nije imala nista, sve sto nije bilo za nju bilo je na polici koju ne moze dohvatiti.

dijete je bilo frustrirano jer je samo slusala nemoj, to nije za tebe, a nju je sve to sareno i slatko mamilo. a ja sam bila na rubu zivaca.

s druge strane, ona je pocela crtati s nekih godinu i nesto malo mjeseci. nisam se slozila s idejom da dio zida bude njoj na raspolaganju jer sam znala da cu joj tesko objasniti da je samo taj dio zida za nju.
od uvijek je crtala samo po papirima.
a onda je jednom iz cista mira s dvije i pol posarala flomicima sebe i novi parket.
niej to nigdje vidjela. dijete je tada odlucilo da zeli istraziti.
nije nikad vise ponovila, ali je eto, u naletu inspiracije, probala.

ne zelim uopce suditi o djetetu i njegovom odgoju. u stanu mi je razumljivo da dijete nece biti svaku sekundu pod nadzorom, i ne treba, to je poznati teren, no u nepoznatoj sredini mi je malo neshvatljivo da je dijete pusteno bez nadzora odrasle osobe da moze toliko isarati zid.
kad bi nama dolazila djeca na igru, micala bi plasteline i flomice tako da do njih ne mogu bez da nas pitaju, a kada pitaju znamo sta ce raditi i da ce biti pod nadzorom. i stariji od 3g.

[apricot]

eh, da je sve u odgoju i onome što se uči doma, sva bi braća i sve sestre - bili isti
a nisu

[anasti]

dijete je bilo frustrirano jer je samo slusala nemoj, to nije za tebe, a nju je sve to sareno i slatko mamilo. a ja sam bila na rubu zivaca.

joooj ovo i mene frustrira. pogotovo kad dijete često boravi kod baka ili slično, pa već znaju što će biti. i onda 10x u minuti ne ovo ne ono! pa nek maknu stvari koje se mogu razbiti a ostave one koje smije dirati. i napomeneš usput što se smije a što ne. uštediš živce i sebi i djetetu.
i onda poslije svega kad mi kažu, primjer, taj cvijet na donjoj polici je otrovan, a stoji tu već dva mjeseca i ko zna kolko puta ga je mali dirao a ja ne znam jer nisam cvjećarka i ne volim drugome praviti reda po kući. uf

[Blekonja]

ja ne bih rekla kako to ima veze s odgojem; premaleno je to dijete, ono doista istražuje.
možda joj je to bio prvi sustret sa šarenim flomasterom

ono što je meni loše u toj priči je što su roditelji ostavili dijete bez nadzora.
u tuđem stanu.

na prvu sam i ja promislila da je ustvari odgoj ovdje zakazao, ali onda sam se ja postavila u tu situaciju i
definitivno vidjela sebe u toj dječjoj sobi kako ko kvočka visim nad svojom M (2g i 3mj) i mislim da se ne meni to ne bi moglo dogoditi

[mitovski]

Ne znam kad si ti dala flomastere u ruke svojoj djeci, ali mi smo našoj prije dva tjedna, sa 16 mjeseci. Naravno da joj je palo ma pamet crtati po zidu, i po sebi i po hameru na zidu. Zabrinula bih se da nije.

Preko nekoliko puta objasnili smo da se po zidu ne smije crtati i to je izuzetno dobro prihvatila. Samo je još jednom ili dvaput pokušala crtati po zidu, ali što se nas tiče, očekujemo još.
Nije to neodgojenost, već malo dijete s flomasterom u rukama.
Za koju godinu, ako nastavi crtati po zidu, mogu se složiti da je riječ o neodgojenosti ili privlačenju pažnje.

Nije korektno suditi o drugima kroz sebe i svoju djecu, nisu sva djeca ista, jednako radoznala, jednako energična, suradljiva itd. I odmah djecy proglasiti neodgojenima.
Tu sam grešku znala i ja raditi.
Kad su nam došli frendovi u goste, njhove su klinke divljale po sobi od moje klinke, mislila sam da ću izluditi, kad su napokon otišli, morala sam usisavati sobu i mijenjati plahte. Bilo me strah sljedećeg susreta. Na svakom sljedećem susretu klinke su bile predivne, ono, lijepo odgojena djeca. Tada sam shvatila da su se starci kod nas jednostavno opustili jer im je bilo ugodno, a klinke su haračile jer im nitko nije ništa rekao (mogla sam i ja).
Moj nećak (2,5 g) je super odgojeno dijete, sestra od MD ima divan pristup, nikad u životu ga nisu mlatnuli, rijetko podižu glas, svi puno razgovaraju s njim, ali i postavljaju granice. Pa ipak je par puta mlatnuo moju curku u naletu ljubomore kad ih je čuvala sveki. Odmah smo svi regirali i jasno mu je dano do znanja da se to ne smije. I sad bi kao netko zaključio da je on neodgojen i da ga doma tuku?
Stvari su ipak kompleksije.

Veliki potpis! Nemam sta puno dodati. Stvari definitivno nisu crno bijele I treba se maknuti iz svojih cipela.
Nikada mi nece biti jasno zasto neki smatraju da jedan obrazac odgoja djeluje jednako na razlicitu djecu.
Moja J jako dobro zna sti smije a sto ne smije, medutim ona ce pokusati tu granicu prijeci sto puta dok ce od prijateljice mala to pokusati 20 puta I ako ona to gleda iz svojih cipela moze jedino zakljuciti da je ona puno uspjesnija u odgoju, a zapravo se radi o dvoje potpuno razlicite djece.

[palčica]

Sjećam se kako mi je prijateljica A pričala sa zgražanjem o zajedničkom izletu sa prijateljicom B i kako je sin ove druge radio grozne stvari uz prisutnu mu majku. Mjesec dana poslije prijateljica A je došla kod mene, žena se opustila i u tren oka potomak mi je iščupao lajsnu, bacio je kroz balkon susjedu u besprijekoran vrt, pokvario parlafon i svašta nešto. Njoj je bilo kod nas lijepo, ugodno - znam da je dobra majka, jel. Kad su otišli ja sam trudna plakala kako ne želim djecu, a mm je šutio i pio pivo na podu.
Sada spokojno spava u krevetu i naš potencijalni uništavač lajsni (no, ja znam da postoji apricot ako budemo morali drugima nakon odlaska u goste renovirati stanove).

[Kosjenka]

A moje potomče se našaralo...isto dob od cca dvije do dvije i pol. I ne da mu nisam dala da šara, nego sam skrivala bojice(flomiće su tek jesenas dobili kad je stariji krenio u školu ), no đaba i skrivanje, ukrade starijem bratu kojem sam uporno nudila bojice. Dakle cca pola godie je šarao po zidu, ja mu lijepo objasnim nudim mu papire, hamere (ajde to je nekad iz znalo upaliti), kad pošara zid govorim mu da to nije lijepo, da to sada moram čistit i blabla...no nije vrijedilo.
Starijem sam jednom rekla da se to ne smije, da ima papire.
Granice se moraju postaviti, no ima različite djece. Moj manji je poput Mitovskine J, i upočetku mi je bilo jako teško slušati od mojih najbližih kako ga ne učim reda, a učim majke mi. I tako ja sada imam jedno lijepo odgojeno dijete i jednog kojeg sam razmazila, a zanimljivo puno stroža sam bila sa malim nego sa A.

[sillyme]

Inace, primjetila sam kod moje cetverogodisnjakinje da u nacelu jako dobro zna sto se smije a sto ne. I kad smo u gostima nema sanse da napravi neku takvu glupost, cak sad pustam i mladjeg povremeno s njom (ne na dugo naravno) jer voli glumiti policajca nad njim. Ali doma, doma je druga prica. Jednostavno kad je doma ona je puno opustenija i malo se "zanese" pa napravi glupost koju znam da zna da se ne smije. No ne mislim da je to do nedostatka odgoja niti cak ispitivanje granica, jednostavno joj popusti samokontrola, malo se zaboravi. Ipak je jos malo dijete.

[flopica]

neki ljudi odgajaju čudovišta ali to nema veze s rodom
nije rode bilo prije 20 godina pa sam upoznala ohohoho neodgojenaca
osim toga, što znači uopće odgoj po rodi ili bilo čemu?
mrzim svrstavanje u ladice
uopće ne znam zapravo kako neko sebe uspije svrstati u forme
zapravo me živcira to postrojavanje - naglašavanje - zajedničko spavanje, nošenje, dojenje
kao da je postalo neki must have, nešto što moraš ako misliš da te se ozbiljno doživi kao roditelja
iako ja sve navedeno radim ali iz nekog svog osjećaja iznutra, a isto tako ne mislim da me to čini boljom od mame X koja to ne radi
jedino važno u cijeloj priči jest da daješ neprestano sve najbolje od sebe, da se trudiš, učiš, da istinski mariš za svoje dijete/djecu

[umiljata]

i kada dijete ima dvije godine?
blago tebi!


kad su moja djeca bili dvogodišnjaci, bili su pod nadzorom u nepoznatim prostorima.
bili su i doma, ali recimo da bih si priuštila skinuti oko s njih kako bih otišla u zahod ili slično...

u godtima nije bilo šanse da ne budu "na oku"; prvo da ne naprave nešto sebi, a onda na ne naprave nešto namještaju ili slično.
jer moja djeca nemaju pojma što je kristalna vaza i nisu naučili da se to ne smije baciti na pod.
a ti je možda imaš.

dakle, moja djeca nisu neodgojena, nego nemaju iskustvo.

ipak, draže mi je da je to dijete pošaralo to što je pošaralo, to je ipak nadoknadivo.
puno lošije bi bilo da je taj flomaster pokušalo progutati.
ili si ga zabiti u oko.

nisam ni rekla da je tvoje dijete neodgojeno, uostalom ne poznajem ni tebe ni tvoje dijete. samo sam komentirala da se sa tvojim stavom ne slažem.

moja Klara se s nekih 3 godine počela konstantno sama igrati u sobi, do tada se to svodilo na malo soba, malo dnevni boravak. ali kad bi i bila u sobi, nismo konstantno bili s njom, ostavljali smo ju i samu.
isto tako u gostima. igrali su se u dječjim sobama, gdje nema staklenih vaza ili staklenki kiselih krastavaca, noževa i slično. naravno da to ne znači da smo ih puštali satima da budu sami, uostalom klinci bi svako malo došli i do nas ili bi mi škicnuli tu i tamo, ali definitivno ne bi došla nekome u goste pa da onda svi zajedno budemo u dječjoj sobi.

a flomiće su cure počele koristiti valjda s nekih godinu i nešto, ne sjećam se točno. hvala Bogu (očito smo imali sreće), pa im nikad nije palo na pamet probat šarat po zidovima. xy upozorenja je bilo da se ne crta po stolu, nego po papiru.

[Ms. Mar]

Moja J jako dobro zna sti smije a sto ne smije, medutim ona ce pokusati tu granicu prijeci sto puta dok ce od prijateljice mala to pokusati 20 puta I ako ona to gleda iz svojih cipela moze jedino zakljuciti da je ona puno uspjesnija u odgoju, a zapravo se radi o dvoje potpuno razlicite djece.

Ovo je istina. Ali radi se zapravo o tome da ako tvoje dijete nešto iskušava 100 puta ili je u samo u dobi/fazi kad iskušava 100 puta, nevažno, da ćeš ti nastojati tih 100 puta biti kraj njega, a nećeš sjediti i piti kavu i ne vidjeti što tvoje dijete radi. Ili čak, slijegati ramenima ili se praviti da ne vidiš (što sam ja doživjela). I možeš unatoč tome u svim ostalim segmentima biti predivan roditelj, ali ako tako pristupaš konkretnoj situaciji, onda po meni ipak zakazuješ u tom segmentu i ne budem te baš zvala u goste. Samo to. A pored toga možeš biti majka 100 puta bolja i uspješnija od mene (ako se to uopće može mjeriti). I naravno, ne mislim pri tom na tebe, nego si 'ti' u ovom opisanom slučaju samo neka majka A, B ili C.

[Ms. Mar]

zapravo me živcira to postrojavanje - naglašavanje - zajedničko spavanje, nošenje, dojenje
kao da je postalo neki must have, nešto što moraš ako misliš da te se ozbiljno doživi kao roditelja

Ja isto ne volim kategorizaciju i davanje naziva roditeljskim stilovima jer je po meni roditeljstvo prije svega odnos između dvije osobe. Međutim, ti neki nazivi mogu biti korisni za razumijevanje teme o kojoj se govori. Pa ako ti kažem da prakticiram AP stil roditeljstva, onda znaš otprilike na što mislim. A da li to znači da i dojim i nosim i zajednički spavam, ne znači nužno. Ja recimo ne radim skoro ništa od toga više, ali ipak bih mogla reći da prakticiram AP. Tako da nije to niz alata, nego pristup koji je tim alatima olakšan. I vjerujem da ga većina roditelja koristi instiktivno kao i ti. A vjerujem da neki misle da ga moraju koristiti da bi ih se ozbiljno shvatilo kao roditelje, da si to dobro rekla. Iz toga proizađe da ga ili A) koriste pa su silno nesretni jer je to teško ako u to ne vjeruješ ili B) ne koriste i ljuti su jer misle da ih se zbog toga ne shvaća ozbiljno kao roditelje. Ali što me netko drugi ima shvaćati ovako ili onako, osim mog djeteta. To je kao da želim da me društvo shvati ozbiljno kao prijateljicu moje prijateljice ili partnericu mog partnera.

[Tiziana]

A sto napravite kad vam dva mala cudovista doista dodju u goste a mama sjedi ko fikus i blazeno gleda u to? Ili u najboljem slucaju kaze nemoj teta ce se ljutiti (i to kaze da je jedva ja cujem, mali hahar ne cuje niti da je ista izgovorila, a kamoli njemu). I onda moram ja intervenirati jer ce mi ovaj pol stana raseliti u druge prostorije, dok i moje dijete hoda za njim i drzi prediku da mu neke njegove stvari ostavi na miru. Inace bih mu roditelje cesce pozvala u goste i na rucak ali pored njihovih dvoje sinova to je stres koji si ne mogu priustiti pa ih otrpim kad mi se rodi beba, kad netko ima rodjendan i protokolarni minimum prihvatljivosti

[Tanči]

U takvim situacijama ja reagiram i kažem i djetetu i roditeljima pa nek shvate kako hoće, ali ne dozvoljavam nikome da mi razvaljuje stan ili sobu od kćeri.
I da se nadovežem na dvogodišnjake i trogodišnjake koji "istražuju" zidove sa flomasterima; to naprosto nije točno. Djeca jako dobro znaju što smiju, a što ne. Mala koja je meni išarala pol stana doma smije šarati po zidovima. Njima je to normalno. Roditelji su rekli da ona šara po zidovima pa kad ju prođe oni će pofarbati stan, a do tada nema veze. I naravno da je ona zaključila da može šarati i kod mene i drugdje i to napravila.Jer je njoj to dozvoljeno, dakle- tako je odgajana.
Sva druga djeca koju poznajem, a dolaze iz zaista različitih obitelji, ne šaraju. Jer znaju da se to ne smije. Bez obzira koliko godina imaju.

[Ms. Mar]

Tanči, ne bih se složila da to što bojaju doma mora značiti da bojaju i drugdje. Kao što sam već negdje gore napisala, moj B je jedno vrijeme u stanu u kojem smo živjeli imao jedan mali komad zida koji mu je prije farbanja bilo dozvoljeno šarati. Nije drugdje šarao, znao je koji je to komad i nije mu palo na pamet da to radi kod nekog drugog. Meni je u redu da doma neke stvari radimo, koje kod nekog drugog ne radimo i obrnuto. I to je jako dobra prilika za naučiti dijete da nemamo svi jednaka pravila i iste granice i da se trebaju poštovati tuđe onakve kakve jesu. Isto tako, deda i baka su mu dopustili da po njihovom šanku lijepi naljepnice. Znao je da to smije raditi tamo na tom šanku. Nije ih stavljao na drugo mjesto, niti meni doma na šank, niti kod bilo koga drugog. Moguće da bi neko drugo dijete to zbunilo, njega nije. Isto kao što kad uđemo u dučan, pričamo normalno, a kad uđemo u knjižnicu pričamo puno tiše jer je tamo takvo pravilo i ako hoćeš ići u knjižnicu, moraš poštivati to pravilo.
Tiziana, ja u takvim slučajevima radim što i ti. Sama interveniram ako je nešto što me stvarno smeta i ne pozivam takve ljude kad ne moram jer mi takva druženja nisu ugodna. Ne znam za bolje rješenje, možda postoji.

[seni]

A sto napravite kad vam dva mala cudovista doista dodju u goste a mama sjedi ko fikus i blazeno gleda u to? Ili u najboljem slucaju kaze nemoj teta ce se ljutiti (i to kaze da je jedva ja cujem, mali hahar ne cuje niti da je ista izgovorila, a kamoli njemu). I onda moram ja intervenirati jer ce mi ovaj pol stana raseliti u druge prostorije, dok i moje dijete hoda za njim i drzi prediku da mu neke njegove stvari ostavi na miru. Inace bih mu roditelje cesce pozvala u goste i na rucak ali pored njihovih dvoje sinova to je stres koji si ne mogu priustiti pa ih otrpim kad mi se rodi beba, kad netko ima rodjendan i protokolarni minimum prihvatljivosti

ja porazgovaram s djetetom. lijepo, ali i uvjerljivo. ne obracam se mami ili tati, ne okrecem ocima, te pokusavam ne biti u modu (ah koji grozni roditelji, a prefise sam fina da im to kazem)

ja se ufuram u mod: dijete radi u mojoj kuci nesto sto je meni neprihvatljivo. kako da to rijesim? koncentriram se na to da porazgovaram s djetetom / sprijecim ga / usmjerim na nesto drugo / maknem ono sto je "predmet zudnje".
ne biste vjerovali, ali to funkcionira. odnosno funkcioniralo je , jer mi je cura sad vec velika.
bonis je sto nema ni zle krvi izmedu roditelja i mene. (ok , sigurno ima roditelja kojima je to neprihvatljivo, ali ovi iz mog kruga, su to prihvatili)

vjerojatno je vazno i to, da je djecu ne promatram (u tom kontekstu) kao neodgojene divljake, (mada ne dvojim, da mozda ima i takvih), nego narosto kao djecu.

moja se cura i nasarala po zidovima, i pentrala po stolu i posvuda, i hendlala uredaje, listala knjige...itd - kod nas doma, naravno. naravno zato, jer je to nama bilo ok. (nije skoro nikada nista pokvarila, osim jednu kazetu - logicno htjela je vidjeti kakva je to traka unutra. a mi smo joj uvijek objasnajvali kako sto radi, i sto se kako hendla)
isto tako je od rane dobi razumijela, a mi smo je tome ucili, da u razlicitim kucama vaze razlicita pravila (koja nisu u vecini slucajeva bolja ili gora, nego naprosto drugacija). ja isto mislim da je saranje ili nesaranje zidova u vlastitoj kuci neutralno, dakle ni dobro, ni lose, ovisi o tome sto roditelji dopustaju. bitno je ito, da je sam ja ta pravila u drugim kucama takode dozivljavala neutralno. ona je to zaista jako brzo skopcala, i sve je funkcioniralo jako ok.

zapravo je bilo vise problema sa bakama, jer su one tu situaciju koju sam ja curi objasnjavala: kod nas doma mozes, kod bake ne mozes jer je to njoj neprihvatljivo / ne voli / smeta joj, dozivljavala na nacin kao da je ona nekako "losija", jer recimo ne voli pentranje po stolu.
trebalo je vremena dok smo je uvjerili da niti mi, niti dijete ne mislimo da su njena pravila losija ili bolja. naprosto su njena, a nasa su nasa.
tako da je dijete taj "pluralizam" pravila prihvacalo i razumijelo bolje i lakse, nego bake ili neki odrasli.