moja mama je otišla tako naglo u 54. god. uputila se na posao i srušila par metara od stana. nije više bilo pomoći...nama su rekli da je bio moždani udar u pitanju.

isto tako je bila nepušač, strogo je pazila na prehranu, čak je bila sklonija nižem tlaku nego povišenom, a bila je i fizički prilično aktivna. čak se sjećam da je to ljeto prije nego što je umrla znala preplivati našu uvalu više puta bez ikakvog problema, a ja bi crkla od umora nakon samo jednog puta. otišla je svega 2 mj. kasnije. e sad, ona je bila dijabetičar, ali je šećer držala pod kontrolom i nekih drugih simptoma nije bilo. doduše, bila je dosta introvertirana osoba koja sa svojim problemima nije htjela zamarati nikoga, pa ni nas najbliže.

što se tiče genetike ne bih znala reći da li je ona igrala kakvu ulogu u njenoj smrti. znam da je imala dijabetičara u široj obitelji, a cijela uža joj obitelj izuzev mame joj je stradala u 2. sv. ratu tako da nam je ta strana ostala nepoznata. baka je umrla 2 god. nakon mame u dobi od 82 god. i to od čiste tuge jer nakon što je nadživjela i zadnje dijete tj. moju mamu jednostavno se ugasila.

najviše mi je žao što nije više stigla uživati u unučadi koju je toliko obožavala za ono kratko vrijeme što ih je imala. moj i sestrin sin su imali svega 2 god. kad je umrla, a nećakinja je tek napunila mjesec dana. moju kćer nije ni stigla upoznati.

ne znam što bih ti više rekla osim da mi je jako žao što si na ovakav način ostala bez mame jer točno znam kakav je to šok i koliko je meni trebalo da prihvatim da je više nema. i sad nakon skoro 20 godina znam pomisliti kako bi nam život bio puno ljepši i bogatiji da je ostala s nama. tješi me jedino činjenica da nije puno patila.

uglavnom, znam da ti nisam konkretno pomogla, ali htjela sam ti reći da je to valjda stvar sudbine ili čega god već je. događalo se i događat će se i neke stvari su jednostavno van naše kontrole. drž se, vremenom će bol ipak biti blaža