Pobjedi li pravda na kraju(ili je zlo ipak vjerovatniji ishod)?

[ina33]

Ozbiljniji problem je apatija i potpuna ravnodušnost, tako da danas živite u haustoru sa 25 stanova, a većinu komšija susretnete 3 puta godišnje, i nikada im niste ušli u stan. E onda naše nezainteresovano ponašanje ima smisao, jer ne znamo ih i ne tiču nas se.

Pa znaš... nekima to tako paše . Neki nisu za te A-B-C kombinacije i druženja, meni rađe suzdražnost, nego prisnost, i to pogotovo kvartovska (ako se svadiš nemoš' nigdi pobić, tu ste svi, na hrpi, pa izbjegavaj onoga, ovoga itd.). Tako da... ako nekomke pozvoniš, a taj je od onih "ne otvaram vrata nenajavljenima", nemoj se začudit... i to je normalno... nekima, jel'te (anđeoski smajlić). Meni je to, konkretno, plus ovog vremena, kad se sjetim matere i none mi i količina vremena koje su provele živcirajući se sa susjedima (a nisu im mogle dirketno reći "ne paše mi da mi dolaziš u 10 i u 16 h svaki dan na kavu), rađe ovo današnje "dan, đenja".... osim ako baš ne skužiš da su ti neki super-super-super.