 |
|||
Kako pronaći honorarni posao i uspješno balansirati između njega i stalnog?
Vjerujem da brojne od vas imaju ideju o honorarnom poslu, isto kao i iskustvo. Mene interesira kako pronaći honorarni posao za koji ćeš biti uredno plaćen i uredno ispuniti i obavezu prema državi (vezano uz porez i ostalo); te na koji način uspješno balansirati između prvog i drugog posla, kako biti uspješan?
Evo, molim tips, tricks i support...
meni nije teško naći posao, ali ga je jako teško naplatiti
ja mogu raditi na autorski ugovor (takav je posao) ili na ugovor o djelu
na taj način uredno plaćamo porez
što se balansiranja tiče... ako si inače taj tip da možeš raditi 11 poslova u isto vrijeme, onda se može
ako si spremna raditi i noću, i nedjeljom, i praznicima... i dići se ujutro u 4 iako si legla u 1... može se
nema ti nekog generalnog pravila
sve ovisi o vrsti posla i tvojem obiteljskom okruženju
što se naplate tiče... nitko ti ne može garantirati
ono što je jako važno je da uzmeš avans barem toliki da ne budeš na gubitku; barem da pokriješ svoje pretpostavljene troškove
ostalo... zapališ svijeću i čekaš
(ja neke čekam i po tri godine)
E, draga moja, i ja bih neke honorarne posliće, ne stalne, nego povremene, dok sam na rodiljnom (te visoke iznose znate). No, što god nađem, a nešto sam malo našla, ništa od plaćanja, ali ništa, sve - baš vam hvala što surađujete, mi nismo sad u mogućnosti plaćati suradnike, nadamo se boljim vremenima. Tako da volontiram, tu i tamo. Al utješna stvar što to radim tamo gdje me baš zanima, gdje me srce vuče. Inače, da moram živjeti od toga i hraniti djecu, pomrli bi od gladi.
Prije djece sam uspijevala hendlat stalni job + honorarni. Plaćali su me na vrijeme, ja sam plaćala državi porez.
Sad ne stignem ni kućanstvo vodit kako bih željela
A Aprina dinamika mi nije prihvatljiva.
Pa krpam s plaćom za redovan job.
Kako uspješno balansirati - uspijevalo mi je kad su mi posao i zarada bili vrlo visoko na listi prioriteta. Trebalo je vremena dok sam se uštelila. Bilo je problema oko poziva u vezi honorarnog posla za vrijeme radnog vremena redovnog joba. Moraš se javiti, a poslodavac negoduje jer se ne baviš samo svojim poslom, a još ako nasluti da imaš i extra posao...joj. A o zavisti kolega neću ni pisati.
Nije lako, ali ako ti je motivacija velika, onda se sve da posložiti.
Aaa, pitam za sebe i mm-a; nije nama bed raditi, niti malo spavati; bojim se problema s neplaćanjem, naravno... Evo, hvala na uputama, zanimljivo mi je pročitati tuđa iskustva.
nema ti ovdje izboraSumskovoce prvotno napisa
kod mene nema redovne plaće, sve je taj posao na ganjanje
kod mene je jedini siguran mjesečni prihod - 0
To kaj Apri veli živim već godinama s mm-om tako (osim mojih prihoda koji su stalni); nije nam to novitet... I plaćanje sa zaostatkom od par godina isto
da, jako ti ovisi o tome što bi radila...
vjerujem da se poslovi tipa "oprati prozore" uvijek mogu naći i da te tu nitko ne bi zeznuo
Slažem se da će se jednostavniji poslovi (tipa kuhanje, čišćenje, briga za starije i sl) prije platiti nego neki "intelektualni" poslovi tipa prijevod, projektiranje, konzalting, knjigovodstvo i sl.
Trebaš sama odlučiti što je tebi slično i prihvatljivo.
A Apri, kad sam pisala da mi tvoja šema nije prihvatljiva, odnosila sam se na ustajanje u 4 (a legao si u 1 - što je kod mene uobičajena scena) i rad vikendom i praznicima.
Morala bih biti u jako velikoj gabuli da se natjeram na to. Ili kao što ti pišeš, imat stalna primanja nula - pa da je to jedini izvor prihoda.
Najteži tempo koji sam uspjela izdržati bio je stalan job od 8 do 18 (jer naravno da na tom poslu nisam bila do 16 kao što je trebalo, nego vječito prekovremeno) + doma vodit knjige za par firmi.
Trajalo je dvije godine. Primanja MM-a su se štedila u potpunosti. Trebala nam je lova - dakle štednja je bila imperativ.
Nisam se dobro osjećala, nisam se osjećala kao ljudsko biće, nego kao stroj koji radi - prvi job, kućanstvo, drugi job, obiteljske obaveze (tad ih je bilo malo naspram sadašnjih, ali ipak ih je bilo) i možda na kraju malo vremena za druženje s mužem, tuš i padanje u nesvijest od umora. Preživjela sam, naravno. Ali nije bilo fora
nije kod mene muka
jer ja obožavam svoj posao
i nije mi žao nespavati zbog njega
jedino mi je teško kada moram raditi n Uskrs, ili nedjeljom...
ali opet...
investitori preko tjedna rade, i sastanci vikendima i blagdanima su jedino mogući
Mislim da je to ključno...
Ja sam prije trudnoće imala nekoliko hobby-job-ova i svi redom su me "punili", dok me moj redovni posao samo "praznio". Nažalost ti hobby-job-ovi su nosili ništa ili zanemarivo malo novaca, pa ih nisam mogla pretvoriti u jedini posao...
Potpisala bih apricot - problem je naplata. Radim sa izdavačima i ponekad ih baš mrzim. Radila sam s trbuhom do zuba, baš je tada bila hrpa poslova, imaju prohtjeve, zahtjeve, a kad treba platiti...uh.....šalju sto verzija autorskih ugovora, ugovora o ovome, onome, neorganizirani su, aljkavi, a ti samo čekaš te svoje pare. U jednom trenutku sam radila dva posla plus ti moji honorarci kojih najviše ima u proljeće. No, taj tempo ne bih nikome preporučila pa čak ni hiperaktivnim luđakinjama poput mene. Ali, bilo je zbog nekog cilja, sada sam sponzoruša, po prvi put u životu i nije mi loše.
ma bila bih ja sponzoruša
ali sve sponzoruše o kojima čitam, nose skupu robu i večeraju po restoranima
kada bih ja bila sponzoruša svojega muža... i on i ja bismo obijali kontejnere
Onda ja nisam ni sponzoruša. Ubila si me u pojam sada. No, tapšem ga po ramenu dok mu se karijera uzdiže - prva sam u redu da mi nešto kupi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom