I još da nadodam. Jučer smo mm i ja išli na svadbu (naravno da sam bila za niš, ali trudila sam se radi sebe malo plesati, neke pjesme su me uspjele "probuditi" (tonka daleke obale, hitovi dine dvornika, kawasaki 3p) i odvući misli). I tak mi plešemo, sjedimo, pjevamo, pijemo, jedemo, razgovaramo se, šutimo, i slušamo pjesme. Počeli su svirati pjesmu Ivanke Mazurkijević "Dolje je bolje" ("Zašto protiv svoje volje da budem svetica kad je dolje bolje, kad je dolje akcija"), samo kaj smo mm i ja pjevali "...Kad je gore bolje, kad je gore akcija...". I rasplakao se. Nije mogao suspregnuti suze. I tako smo oboje pjevali i plakali.

N.M.