Drage mame andela,
znam da je tesko, a nekome i nemoguce vratiti osmijeh na lice, onaj pravi, iskreni i od srca, ali eto ja cu probati pa mi javite ako sam koga barem malo oraspilozila. Napisat cu vam koje nevjerojatne bisere provaljujem otkad sam postala mama jedne prekrasne andelice. Svjesna sam da je sve to sto mi se dogada dio traume, ali takoder je i smijesno. Ako je netko dozivio slicna iskustva neka pise, a ako sam jedina, onda cu dijeliti s vama sve takve situacije jer sam sigurna da ce toga biti jos kako je krenulo.
Dakle, moj prvi biser bio je kad sam se jedan dan spremila da idem u ducan. Ispeljala sam auto iz garaze i sjetila se da sam nesto zaboravila uzeti. Odem u stan, vratim se, sjednem u auto i cekam.Cekam dobrih 15 sec da auto krene... Sjela sam na suvozacevo mjesto!!!