Nisam psiholog, niti sam blizu te profesije.

Ali...moj stariji nećak (prvo dijete mojeg brata) je bio takav. Sada ima 11 g. i još uvijek se "osjeti" ta mrzovolja kod gubljenja. Jednostavno nije naučio gubiti. Prvi neuspjeh = odustajanje. Malo se to sve "smirilo" u školi (2-3 razredu). Ali još uvijek je pristuno.

Negdje (na forumu i u nekim tekstovima) sam pročitala da se djeca moraju naučiti svemu. I tome, da neke stvari možda neće moći napraviti od prve, a neke možda nikada. Neke stvari će možda ispasti osrednje, lošije od drugih, a neke bolje.
Moraju se učiti upornosti i vježbi.
I (navodno) nikako govoriti da su najbolji u svemu, ali ih treba stalno poticati...

Eh sad...sve je to lako reći, ali mislim da je to jako teško. Treba puno kontrole i vježbe za roditelja i dijete... :/