A mi smo iz takvog ponašanja polako otišli u drugu krajnost :/
Mi smo ga nakon neuspjeha bodrili i tješili u stilu: Nema veze. Drugi put će biti bolje, malo ćeš više vježbati/pripaziti pa ćeš vidjeti kako će onda ispasti. Mi znamo da ti to možeš, ali moraš imati strpljenja.
Da bi sada nakon kakvog neuspjeha njegova reakcija bila (i kada treba i kada ne treba): Ma nema veze. Ja to još ne mogu. Još sam mali.
I nebi to bilo ništa da se ipak nastavi truditi, ali on to sad tumači kao nema veze, život ide dalje i bok! Ne trudi se više oko toga nego se prebaci na nešto drugo.