Seni, tako si u pravu...
Nebrojeno puta starci, zapravo češće bake i dede, sasvim nesvjesno djeci usađuju strah od neuspjeha i to opće ne kuže...baš ovaj primjer tvojom sveki...

Mimek, ja se ne bi puno brinula na tvom mjestu, djeca su različita, možda je tvoj sin jednostavno takav karakterom i ne može se to puno izmijeniti...

Npr.moja Leona je od mene nasljedila plačljivost...ja kuham ručak a onda dođe k meni i cviiiiili kako hoće tamo neki crtić: pa dijete, ne moraš plakati, sunce moje, stavit ći tu ja crtić!

Iako ona zna da ću joj ja svaku želju ispuniti, opet nerijetko to traži sa suzicom u oku jer je jednostavno - takva! Manipulatorica ko i mama

Možda se i promijeni, možda ne...ali to svakako nije uzelo nikakve zabrinjavajuće razmjere, vjerujem kao ni mrgodnost tvog sinka