potičem ju da bude strpljiva i uporna, da proba još malo, pažljivije i da treba truda nekada malo više, ali da će nakon toga biti ponosnija na sebe jer je to savladala
ako joj ne ide, da ne baca i ne vrišti, nego se smiri jer će tada prije napraviti nego kada se živcira
ima pravo biti ljuta, to je normalno, ali neka ne baca stvari i ne dere se nego neka kaže u čemu je problem da probamo zajedno riješiti
kažem joj da od jednog sra...a ne treba raditi novo ili još veće sr...e

uglavnom, svi osjećaji su normalni i prirodni - samo ih treba naučiti nekako "primjereno" iskazati (e sad, pitanje primjerenog je relativno :/ )