ademina prvotno napisa
Pozdrav,
ništa mi nisu dali. Niti su me opozorili na to, šta se može desiti. Nisam ni pomišljala, da bi mi mogle grudi ovako zateči i da se tako rano mlijeko stvori. Zvala sam juče cijeli dan na telefon i bila jako razočarana jer su me upučivali te vamo tamo, samo, da nemaju posla sa mnom. Dok nisam nazvala kolegicu što radi na pediatriji koja mi je dala savjet, da stavljam ledene obloge, nisam imala pojma šta da radim. Donekle mi je lakše ali su ipak jako natekle. Koža izgleda ko da če eksplodirati.
Ništa mi nisu dali, apsolutno ništa. Još su rekli, da sam se dobro očistila a juče su iz mene izlazili komadi, da sam se tako uplašila. Evo, sad idem do svoje ginekologinje, da se posvadjam, jer me je krajnje razljutilo to, da je nemoguče stupiti u kontakt sa njom ili njenom tajnicom preko telefona a ima zakazan termin, kad se može telefonski nazvati. Ja ovdje mjesečno plačam osiguranje 50 eur i kad mi je pomoč ustvari savjet hitno potreban nitko da mi kaže, da mi se javi, pomogne. Taman sam imala tu nesreču, da je MM bio na poslu a ja sama kuči, pa da idem na bus ili da pješačim 5 km do nje mi ne pada na pamet u ovakvom stanju. Ali zato če me danas saslušati i moja ginekologinja a i u bolnicu ču navratit da i njima kažem svoje.
Jedina stvar koja me jako boli je to, da sam je vidjela. Ta mi slika ne izlazi iz glave i nikako ne mogu normalno da funkcionišem. Čim zatvorim oči, vidim ručice, noge, glavu, sve...treči dan prolazi, a ja nikako da mislim na šta drugo. Koliko dugo če to trajati? Trenutno razmišljam i o tome, da se razvedem, da ostanem sama, jer ne želim više nikad proči kroz nešto ovakvo. Drugi sam put morala prekinuti trudnoču, još jedanput to ne bi preživjela. Nikako. MM se trudi, da me oraspoloži a meni to ide na živce. Jednostavno krenem da se svadjam sa njim za sitnice. Ide mi na živce i ne znam dal njega krivim za to. Il želim da se rastanem pa da može normalno on imati djecu, kad več ja ne mogu. Nemam pojma šta se dešava sa mnom. Nadam se samo, da je ovo prolazna faza i da moram proči kroz to inače neče dobro završiti.
Kako si ti sve to kasnije podnijela? Fizička bol nije ništa prema tome kako se psihički osječam. A prije toga sam bila svjesna šta me čeka i prihvatila sam to, no sad, nikako da krenem dalje.