Citiraj Sumskovoce prvotno napisa Vidi poruku
Welly - došla sam te zagrliti jako jako
MM je uvijek bio velika podrška i iako nije neki super sladak tip koji me stalno grli ili ljubi, osjećam njegovu ljubav.
ALI kad su nam klinci bili jako mali, ja nisam bila ja. Bila sam neispavana, prestrašena i slaba. Karakterno nestabilna. Tad se on ponašao jako čudno i neuobičajeno, hladno. Bio je nježan samo prema dečkima, ne prema meni. Bio mi je šok.
Trebalo je proć godinu dana da shvatim da je on bio lud od brige i za mene i za klince - bojao se da se neću moć brinuti o djeci, da im neću zadovoljit sve potrebe, da se ne mogu brinuti sama za sebe, a kamoli još i za njih. Kad su me hormoni prestali prati i kad sam ponovo stala na svoje noge i njegov se stav promijenio. Sad smo opet tim, nerazdvojni i zaljubljeni.
Očekivala sam od njega ono što ti očekuješ od TM-a, a baš kao ti nisam dobivala.
Kad sam sebe svela na samostalnu i jaku osobu, i njegova se ljubav vratila.
Makar, ne mogu sa sigurnošću tvridti da je sve varka moje percepcije - da se on isto ponašao, ali sam ga ja osjećala drugačije.
Ziva istina! Ja sam bila totalna panicarka kad nam se kcer rodila. Bila je tako sicusna da sam se plasila presvuci ju, jer sam se bojala da je slucajno ne ozlijedim. Muzu nisam dala da ode do ducana, jer sam se bojala ostati sama sa nom, u slucaju da pocne plakati, a da ja ne znam kako da joj pomognem. Kad je napokon poceo raditi, cijeli dan sam provela u krevetu dojeci ju ili sam ju samo drzala na prsima. Znala sam cekati po 8 sati da on dode sa posla, da ja odem na wc jer se nisam usudila ispustiti ju na 5 minuta. Mislim da je to bilo tesko razdoblje za MM. Sad se pitam, kaj mi je bilo? Hormoni...