Jučer smo klinca (14 godina) izvukli iz kreveta pred spavanje da se ide umiti. Namazao se gelom protiv prištića, na kojem piše da se tanko razmazuje i ne oko očiju, po cijelom licu u debelom sloju, tako da su mu i trepavice i obrve i rub kose bili prekriveni. :shock:
Prije toga sam ga znala zateći kako hoda po kući lica nasapunanog onim gelom za pranje lica. Nikako ga uvjerit da se to koristi: uspjeniti pa isprati, a ne: uspjeniti, oprat zube, presvući se, prošetat malo pa isprati.
Kad ga boli istegnuti mišić sjedi s otvorenom kutijom Polar gela i povremeno dopunjuje debeli sloj namazanog.
Obrađivali smo ga tjednima i mjesecima i godinama i jedva uvjerili da se cedevite, šumećeg magnezija i sličnih stvari ne treba piti "što više to bolje".


Njegova dobra strana je što ga ne moram nagovarati da popije tabletu, vitamin, propolis, imunal i bilo koje ljekovito ili pomoćno sredstvo. Mana mu je što usprkos dobroti i inteligenciji ne prihvaća činjenicu da sve te stvari mogu škodit u prekomjernim količinama. I da prekomjerno nije ako se vozi u kamionu...
Dok recimo na jedenje voća, povrća, cjelovitih žitarica nije uopće napasan. Gotovo ga moramo tjerati, čak ga je i trener pošpotao. Dobije grčeve nakon utakmice, i smatra da se to rješava izotonikom i magnezijem, a paradajzima i bananama se opire.

Samo čekam da ga se dohvate u sportu sa dopingom i da zbog "sredstva koja pomaže da se brže i bolje igra danas" zanemari zdravlje svojih bubrega, jetre, srca, kostiju za 10 godina.
Pri tome je strašan čistunac koji na ideju o drogi koluta očima. Ali ljekovita sredstva i čarobne pilule, to valjda nije isto.

Božesačuvaj!