ma ja mislim da su ovakve teme ipak preozbiljne za laike, za nas koji nismo proučavali niti čitali filozofe, sociologe... koji su se ovom temom bavili. a već je vjerojatno sve napisano od pametnijih od nas, argumenti su izloženi, i za jednu i za drugu stranu. a mi nabadamo
al nema veze, volim ja to. sillyme je super to primijetila, ovo sa zabavama starih rimljana.
Ma nema veze, mi smo neopterećeni, svježi umovi, nezakrčeni pretjerani znanjem i utjecajima. Zapravo, prozračni kao ljetni povjetarac :D
Ajme, siilyme, krivo shvaćeno što sam htjela rećiPo meni su ovi što idu kamenovati ženu upravo oni koji se pozivaju na nešto da bi ispoljili zlo. Nije li Isus rekao, tko nije zgriješio neka baci prvi kamen?
S puno toga što si napisala se slažem, dobar post.
Trebalo bi pročitati moj prvi post. Modificirana sam katolkinja. Ako se uopće nešto takvo smije biti. A vjerujem da smije. Jer imam mozak. I vjerujem u Boga. Ostalo propitkujem. Propitkujem crkvu, zakone. Naime, ne vjerujem da je bila baš jedna Eva, jedan Adam, zmija i jabuka. Neki u to doslovno vjeruju. Ne shvaćaju preneseno značenje.
Netko je spomenuo MPO. Mislim da se i Bogu plače kad vidi službeni stav crkve. I meni je apsolutno neprihvatljiv takav stav. Evoluirali smo toliko i napredovali da možemo pomoći tamo gdje je zapelo (vjernici bi rekli, uz božju pomoć). Svako živo biće je (božji) dar. Drago mi je da postoji i neslužbeni stav crkve, oni koji ipak razmišljaju, koji nisu kruti. Pa Bog nam je i dao razum da se razvijamo i promišljamo, donosimo odluke u skladu s moralom, a ne da kruto slijedimo "zakone". Onda ne bi bilo toliko podijeljenih vjera oko Biblije.
Zato sam "modificirana". Ne slijedim slijepo "zakone", kao ni većina vjernika. I zapravo mislim da sam na taj način na ispravnom putu. Pokušavam se držati 10 božjih zapovijedi, koje bi slobodno mogle biti univerzalne (dobro, 8 univerzalnih).
S puno crkvenih stajališta se ne slažem. Ali vjerujem u Boga. I provlačim se između. I baš zbog toga mislim da sam otišla korak naprijed. I da je Bogu drago![]()
Huh, do sada sam puno toga napisala, a opet ne znam jesam li uspjela iznijeti svoje pravo stajalište![]()
There is no such thing as an innocent eye.(E. Gombrich)
Cvijeto, ne slažem se s tobom, zašto ne bismo mogli razgovarati i o stvarima o kojima su pametniji ljudi već razgovarali i štošta zaključili?
Možda neće biti vrh svjetske misli, ali neki početak jest. Pa se onda otvore jedna vrata, pa druga, pa treća....i nisi se ni snašao, a već si naučio nešto novo![]()
organizirana religijs nije isto sto i organiziranje u udruge. tako da ova vrsta organiziranja nas pojedinaca u ireligiozne udruge se ne moze usporediti s organiziranim religijama, njihovom moci, uticajem i finansijama. vrijedja da nitko ne vidi tu razliku. opet niveliranje.
Evo moje teorije:
Uzrok zla je čovjekov nagon za samoodržanjem, odnosno "sebični gen"
U normalnim uvjetima (mislim na prirodne uvjete života lovaca i sakupljača, gdje ljudi žive u malim zajednicama koje su dio ekosustava) čovjek nema potrebe za korištenjem religije da bi se opravdali pokolji i strahovlade.
Vjerujem da čovjek neovisno o religiji ima ugrađen i osjećaj za moral i dobro, potrebu da pomogne drugom živom biću dok sam nije gladan, osjećaj pravednosti, ali nagon za samoodržanjem je jači.
Osim toga taj se urođeni osjećaj za moral modificira iskustvom i učenjem, te zakonima zajednice.
Nezgodno je što smo se tijekom vremena malo previše namnožili, odnosno odbili smo biti ravnopravni dio ekosustava.
U ovom posljednjem imale su ulogu monoteističke religije: one postavljaju čovjeka na prvo mjesto, iznad prirode, za razliku od većine politeističkih koje u pravilu naglašavaju kao najbitnije održanje prirodnog ciklusa, monoteističke govore o čovjeku stvorenom po božjem liku, dok su životinje tu da mu služe i da budu pokorene.
S druge strane, monoteizam obično propovijeda ljubav prema bližnjem, i tako dolazimo do svetosti (samo) ljudskog života. Tu se modificirao naš urođen osjećaj za moral, i prije monoteizma čovjek je u pravilu kao bližeg osjećao drugog čovjeka a ne kišnu glistu, ali je shvaćanje svijeta uključivalo također i važnost ostalih živih bića.
Monoteizam osim toga donosi i nerealne etičke zahtjeve i stalan osjećaj krivnje, te je time bilo lakše ljudima manipulirati.
No i bez toga, čovjekov osjećaj za pripadnost zajednici nameće mu osjećaj za autoritet, budući da će lakše opstati pod vodstvom najsposobnijeg i najjačeg u skupini, slabiji se prirodno pokoravaju i najčešće smatraju slijepu odanost vrlinom.
U malim zajednicama vođa je obično dio grupe i ako postane previše nasilan brzo će biti svrgnut, ali kako zajednice postaju brojnije, a hijerarhija složenija, oni najpotlačeniji teže će doći do vođe.
Tu se javlja religija kao sredstvo kojim se najslabije uvjerava da je vladar poslan s neba, obećava im raj budu li ponizni i prijeti im paklom za svašta.
Ali religija je samo sredstvo, isto je tako komunizam, u začetku ideja naprednih mislilaca i utopista, na kraju iskorišten da bi se vladalo masom, obećajući joj raj na zemlji ili, prema zaslugama, pakao. Tu je bio i skoro nadnaravni lik vođe, u našem slučaju Tita, sa brojnim legendama, te idealizirani životopisi narodnih heroja. Tu se najbolje vidi da su monoteističke religije građene (ili modificirane) na način koji je najpogodniji za držanje podanika u pokornosti!
Ukratko, izvor zla je prevelika nadmoć čovjeka nad prirodom, koja mu dozvoljava da se namnoži preko mjere, i aktivira svoje autodestruktivne gene u neprestanoj želji da se ima još više, čak i kad je više teško zamislivo. Religija, kao i ostale ideologije, samo su oruđe u rukama onih koji žele prigrabiti još više moći.
Sve skupa zvuči crno, ali treba to racionalizirati, kako bi se znao dobar razlog za razmišljanje svojom glavom. Nakon toga, ostaje nam da živimo u zadatim okolnostima po vlastitoj savjesti.
Dakle, zaključak: nemam ništa protiv religije, dok se ne nameće i dok se ne postavi kao dogma koju se ne smije propitkivati.
a i to što kažeš.
optimist, nisi niti morala objašnjavati ovo, meni je to savršeno jasno. ali, ako ja kažem kc ima nazadne stavove, to je nazadna institucija, onda vi koji se provlačitekažete - nije, KC smo svi mi, KC čine vjernici, a ne papa i biskupi i vrh institucije.
ili, islam.
u ime alaha se čine strašni zločini.
imam li pravo reći da je islam izvorište tih zločina? u principu, mi ne znamo što bi bilo da nema islama. znamo kako trenutno stvari stoje.
KC je bio izvor zakona o MPO koji je bio kakav je bio i koji je u vrijeme kad je bio na snazi, unesrećio mnoge ljude.
šta ja sad imam s tim da ti misliš da bog nije zadovoljan sa trenutnim stavom KC o MPO?
ko će to znati. možda papa ima pravomožda isus ne voli to zamrzavanje i gotovo.
i jedan i drugi stav imaju uporišta u uporištu svih stavova i religijskih dogmi, a to je biblija.
pa će ti roza groza reći, e, pa nije isus bio baš tako jako dobroćudan, il kako već. jasno je rekao što je ok, a što nije ok. piše. a to što se danas drugačije tumači - e i to je grijeh.
kužiš?
Ma baš se mislim kako može ispast bezveze komentar. Nisam ni na šta ciljala, nego ti je post skladan i misao razrađena, pa se ja zezam na svoj (i cvijetin) račun. Mi smo, kao, nevini umovi koji jedino mogu nešto nabadat :D.
A ne sumnjam da je to tvoja originalna teza, bila prva ili ne.
Pa, neće baš u ime ateizma, kad je to poprilično rasplinuto (tj. nije neka službena ideologija nijedne zemlje, mislim... nije niti komunističkih, njihova je ideologija bila ipak nešto drugo), ali činili su i ime ovoga i onoga, ne mora to nužno uopće bit religija (uglavnom je to politika - oslobođenje ove ili one zemlje ili nekog pojedinca itd. - od Crvenih brigada, preko Čečena, a i pokojeg Hrvata).
Hoću reći da se teroristički činovi uglavnom rade zbog političkih elita, zbog vlasti, pri čemu je bilo koja "-gija" samo paravan za učinkovitiji PR u odnosu na "svoje snage".
U biti, slažem se s pomikaki, osim da je "izvor zala" prevlika čovjekova nadmoć na prirodom. Izovr zala je život sam - tj. opstanak. Mislim da neće nikad doći "prema svima harmonično društvo", to je jednostavno nemoguće - ono, ako gledamo čisto filozofski - uvijek netko netkog iskorištava, u krajnoj liniji - jede (ako promatramo životinjski svijet). Ono što možemo - je probat uredit najbolje moguće, pri čemu ne dozvolit ni jednoj "-giji" da previše jača tj. držat je nekim pluralizmom u nekom "čekingu" jer je u određenoj mjeri je za neku društvenu koheziju bilo koja "-gija" (tj. sustav vrijednosti) nužna - jer nije niti "mlaćenje" susjednih sela i plemena, koje je postojalo u Srednjem vijeku, ako nisam zabucala, neka sreća, ono, selo protiv sela, pleme protiv plemena, u borbi za resurse - tako imaš pak previše neprijatelja i ratove ne svakih tipa 40-50 godina, nego ono stalno). Po meni.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.05.2013. at 12:42
Pokušavala sam se prisjetiti je li bio koji slučaj u povijesti da je društvo eliminiralo religiju, kao organizirano štovanje Boga, a da je to dovelo do toga da se u ljudima probudila svijest o jednakosti i moralu i da je to društvo doživjelo prosperitet ljudskosti. Većina režima, koji su već spomenuti na temi, provodila je ateizam kao dio službene politike, otprilike ovako:
Bila sam dijete u SFRJ i meni je bilo dobro, ali da sad čitam definiciju takve države, ne bi mi bilo drago u njoj biti vjernik, makar i "kućni".Državni ateizam je naziv za aktivno promicanje ateizma od strane vlasti određene države. Može pojavljivati u raznim oblicima - od uspostavljanja ateizma kao državne ideologije, odnosno svojevrsnog ekvivalenta državne religije do oduzimanja sloboda vjeroispovijesti i sprječavanja javnog ispovijedanja vjere. S obzirom da je ateizam predstavlja dio komunističke ideologije, državni ateizam se smatra karakteristikom komunističkih država.
Od svih država koje su promicale državni ateizam najekstremniji je slučaj Albanije pod Enverom Hoxhom u kojoj je 1967. godine religija zakonom zabranjena. U bivšoj SFR Jugoslavije je državni ateizam predstavljao dio službene državne politike u doba vladavine Komunističke partije Jugoslavije od 1945. do 1990. U Ustavu iz 1946. stajala je odredba kako će Jugoslavija poštovati vjerske slobode , a Crkva će biti odvojena od države. To se načelo poštovalo donekle u godinama poslije rata. No, praksa je ubrzo postala drukčija. Nikad nije izričito određeno da član SKJ ne smije biti vjernik ali su upravo zbog toga 7048 člana izbačena u razdoblju 1955.-1958. od čega najviše u SR Hrvatskoj. [2] Član SKJ se nije smio crkveno vjenčati[3] ili krstiti djecu te čak ni prisustvovati takvim slavljima kod svojih rođaka ili prijatelja
Ugl, nije došlo do humanističkog i moralnog procvata društava koja su se spominjala ranije na topicu, ni naci ni kinezi, u to vrijeme kad se religija nije smjela štovati.
Juga je bila super liberalna u odnosu na njih.
No, ni državna religija to ne jamči, i to je isto pokazala povijest, a u nekim islamskim zemljama i sadašnjost.
Nijedno društvo nije uspjelo spriječiti ljude da osvajaju i ubijaju, možda jer to vođe nisu ni htjele, a to nas vraća na početak, htjeli su vlast, moć i bogatstvo, služeći se pritom svime dostupnim.
Jedina "mjesta", društva u povijesti, kojih sam se uspjela dosjetiti, gdje nema organizirane velike religije, ali definitivno ima Boga, ima štovanja Boga koji se provlači kroz sve, kroz prirodu i ljudsko djelovanje, su (donekle) plemena američkih indijanaca prije dolaska bijelaca i
Aboridžini definitivno i to kroz čitavu njihovu povijest.
Mnogi današnji filozofi, učitelji, znanstvenici, naročito oni koji proučavaju kvantnu fiziku (uključujući i Nikolu Teslu) također stoje na poziciji da je Bog jedan, velik, sveobuhvatan, silno dobro i smatraju štetnim "plašila i strašila" kaznama kojima se služe, a naročito kojima su se služile, velike religije. S tim da uopće ne negiraju poruke tih religija nego ukazuju da ljudi uopće nisu na tom stupnju mentalne i duhovne evolucije da bi npr. ono što im kaže Novi zavjet ispravno shvatili i znali to primijeniti.
Zapadno, pluralističko društvo, gdje ništa nije zabranjeno, i ne omalovažava se, bilo bi nešto gdje bi čovjek mogao slobodno živjeti i razvijati se u smjeru u kojem želi, individualno, kao osoba. Nemamo danas ništa pametnije, mislim, na ovom dijelu kugle. Samo, da i bar to malo "uljudimo", a da ne krenemo razarati i ono što imamo.
Razvoj u raznolikosti držim dobrim, čak i uz religije, ili izvan njih, kako komu paše, negiranje vjere kao nazadne smatram lošim smjerom. Isto kao i bilo kakav fanatizam.
Osobno, mogu prihvatiti da u nekom, razumom i duhom evolucijski razvijenom društvu može biti dobro bez velikih religija, ali s negiranjem postojanja Onoga Nečega, ili Nekoga, većega od čovjeka, s
negiranjem cijele duhovne dimenzije čovjeka i svođenje njega na tih par bijednih osjetila mi je silno osiromašenje.
Pa ta hrpica mesa i kosti ne može odlučiti ni hoće li sutra Sunce izaći niti može zaustaviti vjetar (osim Thompsona, ofkors)
(naravno, to je gledište iz moje, vjerske pozicije, logično).
Iako tako ne djeluje, s obzirom na veličinu posta, uopće mi se ne da pisati na ovoj temi, uopće, ali sam se javila jer mi je bezveze da je to samo još jedan poligon za ateistički manifest,
a ne čisto filozofski topic, s raspravama tipa sillyme, Optimist, sene, pomikaki....
Ne mogu sažeti ukratko sve što mislim o toj kompleksnoj temi, o tomu danas, i o gledanju u budućnost, osim da kažem da svatko može pokušati razvijati ljudskost u sebi, služeći se pritom religijom ili ne, po sklonostima, ali da smo kao čovječanstvo baš predaleko dogurali, i ne mislim, više bih citirala TBF-om "....nananana.....nema nam pomoći"....
ili sa stavom o bilo čemu, da ne povlačimo opet taj MPO.
kad nemaš ideju kako riješiti gospodarski problem ili ti treba medijska pozornost, onda super dođe ovakav problem gdje ljudi diskutiraju, a nemaju pojma o čemu govore, a nekome jako određuje život i onda to još dođe do ustavnog suda pa čeka u ladici da se promijeni vlast i zakon (što se u našem slučaju i dogodilo). ukidanje plakata za kazališnu predstavu ili guranje ideje o tome da su vjernici moralni, a ateisti amoralni - to je onako osjećaj neugode, ali indirektno odobravanje zlostavljanja, zabrana medicinskih metoda bilo transfuzije ili zamrzavanja embrija, to je puno više od neugode.
Ma, da... ali ako gledamo da u tim "društvima" nema neke velike organizirane društvene kohezije (ne samo govorim o religiji, jer je ne smatram toliko ključnom niti kao minus, niti kao plus), nego su rasparcelirani kao njemačke ili talijanske državice - oni su bili wiped-out dolaskom jačih - baš ta dva primjera (doduše, i drugi neki su bili tipa Maye).
Hoću reći da treba pronaći neku sredinu (u stvari, da je u takvoj "sredini" najugodnije živjeti) između nečeg di nema društvene kohezije (po bilo kojem vrijednosnom ključu) i di je ta kohezija toliko prejaka da je sve drugačije the Enemy.
Nena:Uf...Mnogi današnji filozofi, učitelji, znanstvenici, naročito oni koji proučavaju kvantnu fiziku (uključujući i Nikolu Teslu) također stoje na poziciji da je Bog jedan, velik, sveobuhvatan, silno dobro i smatraju štetnim "plašila i strašila" kaznama kojima se služe, a naročito kojima su se služile, velike religije. S tim da uopće ne negiraju poruke tih religija nego ukazuju da ljudi uopće nisu na tom stupnju mentalne i duhovne evolucije da bi npr. ono što im kaže Novi zavjet ispravno shvatili i znali to primijeniti.
Ima jedan na Ruđeru. Ne bih nikako rekla da ih je mnogo. Nema ih mnogo ni koji proučavaju kvantnu fiziku, a kamoli da ih je mnogo koji su pri tome vjernici. Jedna solidna manjina prirodoznanstvenika su vjernici.
Tj., ne znam što misliš pod proučavanjem, da se koristiš nečim što je netko drugi napravio ili da aktivno istražuješ. Jer znam i slikare koji proučavaju kvantnu fiziku i vuku paralele sa svojom percepcijom svemira.
Hoću reći, sve nice and fine -a li ono.. nisu mi, i to baš Aboridžini i američki Indijanci, primjer survival društva. Sori, ali nisu, premda bi bilo lijepo da jesu... ali ja ne mogu niti reći, puna srca, je... da su svi takvi, živjeli bismo u skladu sa samim sobom i prirodom itd. - jer sam uvjerena da bi se fajtali jedni kontra drugih (ko što i američki Indijanci jesu - to je opet taj primjer selo kontra sela, i to krvavo, sa skalpom i bez glave) tj. nije to samo piece and harmony), a i ne znam... rađe bi bila moderni Hrvat, nego Aboridžin (onaj "Amiš" rasprava).
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.05.2013. at 13:09
Nena post ti je OK, al je malo prezahtjevan za brzinski odgovor. Samo sam morala struku braniti![]()
uopće me nisi razumijela, ali uopće. da, tema je na filozofskom, pa evo nas ovdje "filozofiramo" i raspravljamo. u tom duhu mi rečenica "pustite vjernike da vjeruju itd." baš ima suprotnu poruku i kao da na neki način nasilno želi završiti raspravu (tipa: vjernici vjeruju, nevjernici ne vjeruju...točka). na kraju, kome se uopće ta rečenica obraća? tko to "ne da vjernicima da vjeruju" pa da se moli za "puštanje"? je li to znači da ne smijemo pisati o tome na ovoj podforumu?
zato smatram potpuno promašenim kada neka vjernica nakon jednog jačeg, suvislog posta jedne nevjernice dođe s tom floskulom "pustite vjernike da vjeruju..."... pa nitko ih i ne drži!
samo iz jednog razloga. a to je potreba, da se u društvu gdje je normativ biti vjernik, a najbitnije od svega, što je jelena lijepo napisala, gdje vjerski svjetonazori imaju velik utjecaj i na zakone, kaže glasno - e, pa ja nisam. ne vjerujem. ide mi na živce kad se podrazumjeva da prvašić ide na misu povodom početka školske godine. ne želim to, a želim to i jasno i glasno reći. a to i nije baš svugdje lako.inače, slažem se da se nikako ateizam i religija ne vrte oko istog. a, ovo je ujedno razmišljanje i na siriusino pitanje, zašto imaš dojam da se ateizam organizira? zašto postoje udruge koje okupljaju ateiste? zašto je ovaj topik tu?
ups, pošemerio mi se post. ovaj drugi dio što je cvijeta divno napisala... da, to mi ovdje stalno ponavljamo... baš bi me zanimalo koliko forumašica ovo nešto znači.
Osobno, mogu prihvatiti da u nekom, razumom i duhom evolucijski razvijenom društvu može biti dobro bez velikih religija, ali s negiranjem postojanja Onoga Nečega, ili Nekoga, većega od čovjeka, s
negiranjem cijele duhovne dimenzije čovjeka i svođenje njega na tih par bijednih osjetila mi je silno osiromašenje.
Ja to, baš suprotno, ne vidim kao osiromašenje, već kao dokidanje antropološkog i spiritualnog determinizma (iako se ateiste često "optužuje" za determinizam drugih vrsta) i kao davanje ultimativne slobode samodefiniranja, ali dobro, ja sam egzistencijalist u duši.
Pala mi je na pamet usporedba otvorenih i zatvorenih sustava od Hermanna Brocha (iako je on govorio o umjetnosti):
An open system...is an ethical one, that is, it offers the individual a guiding framework, within which he or she can act. A closed system, on the other hand, cannot go beyond fixed rules - even if these are given an ethical coloring - and it thus transforms those part of human life that it touches into a game that is no longer ethical, but only aesthetical in nature.
ja baš mislim da se bogu ne plače. tj. otkud vjernice znaju kad se bogu plače, a kad nešto odobrava što provode crkveni oci? zanimljiv mi je taj cherry picking.Mislim da se i Bogu plače kad vidi službeni stav crkve. I meni je apsolutno neprihvatljiv takav stav.
Najkraće rečeno, po meni je nekaka najbolja kombinacija društvo u kojem ipak postoji neka kohezija, ali ne toliko jaka da bi bila bilo koja "-gija" koja ne bi dozvoljavala nešto drugačije, na način da je to drugačije zamislivo i uobičajeno.
Bojim se da je neko očekivanje da je neki masovni ateizam nešto što će donijeti neki veliki društveni benefit - fulano.
Ono što se pokazalo kao OK je držanje Crkve odvojene od države, i omogućivanje slobode vjere, ali i slobode od vjere.
lijepo rečeno, jen.
da, ne znam zašto se negiranje "nečeg većeg od čovjeka" odmah povezuje s tim da onda ta osoba nema duhovnosti u sebi. ili da se time negira duhovna dimenzija. opet ta predrasuda da se samo kroz religiju, kroz boga, može biti... duhovan? čovjek/čica.
ovo, da nekoga boli briga di će ići ili ne ići tvoj prvašić, to bi trebao biti minumum minimuma u nekom društvu. Budući da kod nas (još) nije tako
ili (još) nije u svim sredinama, o tomu nadugo i naširoko raspravljate na ireligijskom topicu, jel' da?
A meni baš nekad dođe raspravljati dalje od te realnosti, u kojoj živimo, i bombaša samoubojica, i
baš se nabacivati teorijam...evo, nabacivati kvantne fizičare, iako ne znam što oni misle pod tim kad kažu da su kvantni fizičari, imaju li sami kakva postignuća, ili se služe tuđima (jelena),
mislim na svijet, ne nahr, ovi po webu što iznose teorije.
I nisam ih shvatila da su neki vjernici u onom smislu koji se kod nas podrazumijeva, kao pripadnici neke crkve ili religije, jednostavno su biliveri, priznaju duhovnu stvarnost (sviđa mi se baš taj izraz, duhovna stvarnost),
a kad sam došla do toga kod Nikole Tesle, zaokružilo mi se ono što mi kod njega prije nije bilo jasno.
Nena, ajde definiraj duhovnu stvarnost, ako ti se da (možda i ja vjerujem u nju).
nena, to nisu moje riječi, nego cvijetine. pošemerio mi se post. također, pričat ćemo o tome nadugo i naširoko gdje god bude trebaloili (još) nije u svim sredinama, o tomu nadugo i naširoko raspravljate na ireligijskom topicu, jel' da?šalim se, jasno mi je da je tema ovog topica šira. ionako su to cvijetine riječi, a ona zna zašto ih je spomenula (ipak se uvijek treba gledati kontekst riječi na temi, tko je kome odgovarao i sl. )
A nije baš samo jedan. Ali na kraju, to nije ni važno, čini mi se, iako bi bilo zanimljivo znati postotke.
Nema u znanosti ništa što može opovrgnut postojanje višeg bića. Znanost može opovrgnut kreacionizam, naravno. Ali postojanje Boga - znanosti ni u džep ni iz džepa, čini mi se.
Posljednje uređivanje od vertex : 02.05.2013. at 13:29
ako se ne varam, kako je meni objašnjeno - znanstvenik koliko god da vjeruje u boga, kad se bavi znanstvenim istraživanjem mora ići od presumpcije nepostojanja boga. jer u suprotnom nijedno istraživanje ne bi imalo nikakve bitnosti, jer bi to moglo biti slučajan rezultat jer se ovaj put bog upleo, drugi put ne.
tako da, znanstvenici imaju kao ljudi potrebu za duhovnošći i/li vjerom, u svojoj privatnosti. ali u znanstvenom radu za boga nema mjesta.
(sad kad zaradim sljedeću opomenu, samo čekam).
Posljednje uređivanje od mama courage : 02.05.2013. at 13:34
Ne znam, nisam nikad naišla na ovakvo razmišljanje, da bi neki znanstvenik-vjernik tako vidio utjecaj Boga na stvarnost. Prvi koji mi padaju napamet su troje koji se bave fizikom elementarnih čestica, i ne funkcioniraju nimalo drugačije od ostalih iz tog područja za koje znam da nisu vjernici, ili ne znam što su po pitanju vjerovanja.
Koliko ja znam ( a to su mi tako objasnili znanstvenici koji vjeruju u Boga) oni smatraju da je sav njihov rad uz bozju pomoć i da Bog progovara kroz njihov rad , odnosno vodi ih do svega sto su spoznali.
Koliko ja shvaćam, ateizam samo znači da neki konkretan čovjek ne vjeruje u postojanje nekog višeg bića. Nije on tako razrađen, mislim nemam pojma kako je to Dawskins razradio, ja si tumačim "duhovnu dimenziju" kao sustav nekih etičkih normi (moj), ali možda to uopće nije to.
Duhovna stvarnost je ona dimenzija čovjeka koja je, za ljude koji u to vjeruju,
ključna za cjelokupno njegovo postojanje i funkcioniranje i iznad je tjelesne i psihičke pojavnosti čovjeka.
Duhovna stvarnost djeluje na tijelo i psihu uvijek, pa i onda kad mi toga nismo svjesni.
Nju pokreću misli i na osnovu misli uobličene riječi, a tek na kraju djela.
Čovjek je tjelesno, psihičko i duhovno biće, s tim da je duh superioran.
Duh pak nije materijalan, stoga nije dostupan pozitivnim znanostima, iako danas i prirodne znanosti uspijevaju izmjeriti djelovanje duha na tjelesne funkcije.
Ne podliježe prostornim ni vremenskim ograničenjima.
Čovjekovo tjelesno i psihičko područje zajedničko je s biljkama i životinjama, a duh je ono po čemu se razlikuje od svih ostalih stvorenja.
Čovjekov duh reagira na najfinije nijanse svakog događaja i susreta , registrira i najskrivenije misli i želje , kako pozitivne tako i negativne.
Budući da je sve oko nas "stvoreno", svemir, priroda, život, pa i mi smo po definiciji "stvorenja", nastavno na to, sve stvoreno ima i Stvoritelja. On sam je taj Duh, a kroz sva živa stvorenja taj se duh provlači.
Istodobno je i u njima, ali i izvan njih, kao što Sunce sija, ono je i dalje gore, ali nas njegove zrake dotiču i prožimaju.
U najkraće.![]()
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 02.05.2013. at 13:45
ali njihova inspiracija nije bitna za neko znanstveno istraživanje. po čemu je za mjerenje čestica u onom CERN akceleratoru ili čemu već znanstveno bitna inspiracija onog koji tamo nešo prćka po gumbimaje li bog parametar koji se uzima u obzir kad se prave neka znanstvena istraživanja? nije. ono da piše: visina, duljina, broj obrtaja u sekundi, bog?
tako da... no gods allowed![]()
Pa nitko nije ni rekao da se mjeri utjecaj Boga?
Vjernici znanstvenici (bar ovi čiji je rad prihvaćen od znanstvene zajednice) ne smatraju da Bog svakog časa mijenja prirodu, pa elektromagnetska indukcija malo postoji, a malo ne postoji. Uopće ne kužim kako se izvodi zaključak "no gods allowed"?
Vjeruju jednako u zakone prirode i otkrivanje zakona prirode koliko i ateisti.
A objašnjenje da se priroda dogodila spontano ili da se dogodila pod utjecajem višeg bića - ako mene pitaš, i jedno i drugo je jednako neshvatljivo i nevjerojatno i ništa ne objašnjava![]()
Posljednje uređivanje od vertex : 02.05.2013. at 14:02
e, ali tako promatraš boga kao deist. ne kao katolik.bog je sve stvorio, al mu nismo više zanimljivi i ne miješa se više.
ali, zar nije baš taj koji je radio na cernu, neki naš, čak pripadnik opus-dei-a? ili sam pobrkala.
neno moja, ja ti niš ne kužim taj tvoj duhovan post
naravno da ateisti ne negiraju duhovnost čovjeka. kako ćeš negirati nešto što postoji? misli, osjećaje...ako to nazivaš duhom. ono, kad kažeš vidi ovoga, baš ima duha taj čovjek![]()
jedina razlika je ta što ateist smatra da je izvor čovjekove duhovnosti - čovjek. i da kad čovjek umre, umre i njegova duhovnost. pa bio on i čovjek velikog duha. npr. mozart. nema ga više. gotovo. što si odskladao si odskladao.
Ovako opisana duhovna dimenzija kako je nena napisala meni se čini kao neka podsvijest? Nemam pojma imam li ja taj duh, opet - očito nisam niti životinja, ako svi ljudi imaju, imam i ja. Ali, ne bavim se ja pretjerano time, ne seciram se u tom smislu, imam svoje neke etičke vrijednosti, i tijelo itd. U biti, više se bavim i seciram si tijelo (jel' me boli ovo ili ono), nego što se duhom bavim, osim ako ne spada čitanje pod duh.
Mislim... da bi se pripala ovako puno pričat od duhu... ali bi se onako smješkala, da se ne vidi taj moj strah. Možda sam konkretnija od toga. Nemam pojma, volim onako intelektualno čerečit, ali ovo duhovno.... nije to moja dimenzija baš previše.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.05.2013. at 14:09
Mislim... pripala bi se jer mi je prvenstveni osjećaj - o čemu mi to pričaju... a ono... morala bi to imat, jesam čovjek il' nisam. Pa bi nabacila neki neutralno-pristojni smajli i pustila crtu prvom prilikom.
Za ovo prvo - nisam stručnjak, ali mislim da ni katolički Bog ne intervenira u prirodu i prirodne zakone. Prisutan je u ovoj duhovnoj sferi, ali ti to ništa ne kužiš pa zato postavljaš ovakva pitanja
Je, to je jedan od trojice koju spominjem. Ali nisam s njim o tome razglabala, nego s kolegom-prijateljem. Koji je isto član Opus Dei, hahaha. Ma zapravo nisam ni s njim razglabala, nego koliko se provuklo kroz razgovor.
Majke mi, ja to ništa ne kužim... pa kako je Bog stvorio samo duh, pa zar nije vrlo konkretno stvarao Zemlju, pa ženu od Adamovog rebra itd.? Nema veze... teško ja te neke nelogičnosti mogu uopće pojmit, pretpostavljam da se to ne može ipak bez vjeronauka.