Ma, nisam ni ja na ti s ezoterijama, koje god provenijencije bile (bilo religozne, bilo književne) - sad se sjećam da isto tako svojim školskim drugama nisam mogla dati svoje oduševljeno "ajme, meni je to super" ni na što nekonkretno... (tipa Hesse i takvi autori, mislim da Castanedu nisam niti čitala, u potrazi za nečim što meni nije baš lako razumljivo - moj su tipovi bili T. Mann i A. Huxley).
Ja sam svojdobno ljude dijelila po tome "sviđa li mu se Huxley ili Hesse" (kretenski, ali ne znam bolje opisati) pa su ovi od Hessea bili - not my kinda guys, tj. u tom dijelu su jezdili bez mene, tu im nisam mogla biti sudrug, samo onako... mlako pratiti, a njima je trebal strast u tom trku, a od mene su dobijali "mlako-pristojnu reakciju" ko što se Nena ubi od oduševljenog opisa duha, a mi ???.
Tu smo različiti.







Odgovori s citatom