Feldbach here I come
"Bog štiti"
Ovo je moja treća trudnoća. Rodila sam dvije prekrasne cure ali tek u ovoj trudnoći otkriveni su faktori trombofilije i od samog početka sam na heparinu.
Cure sam rodila u Feldbachu i nije bilo nikakvih dvojbi oko mjesta poroda. Ovu sam trudnoću ipak pratila na Sv.Duhu kod prekrasnog liječnika, iznimnog stručnjaka i čovjeka. K njemu sam poslana od primarnog ginekologa upravo zbog otkrivene trombofilije.
Termin 25.4. cure sam prenijela, prvu jedan, drugu pet dana.
četvrtak 11.4. lagano me steže u 38+1 tjednu trudnoće. Na mahove osjećam trudove, ali nema nikakve pravilnosti. Popodne idem na Sv.Duh jer želim vidjeti ctg, muž me vozi i u autu mu govorim da se ne odvaja od mene. Šalju nas na odjel gdje su rađaonice i šok čim sam izišla iz dizala: zid išaran imenima beba, flomasterima, kao u kakvom zapuštenom novozagrebačkom pothodniku i metalna vrata. Zvonim i kažem da osjećam lagane trudove i da sam zvala telefonom pa su rekli da dođem. Ljubazna sestra me poziva da uđem, ali mm ne da sa mnom, jer tu su predrađaonice i tu ne može. Osjećam odjednom da mi krv šiklja u lice i nimalo mi se ne sviđa. Kad sam ušla sestra mi kaže da se pripremim za pregled i posjeda me na stari ginekološki stolac na kojem će raditi i ctg. Tlak 140/90. Da mi puste mm k meni pao bi mi tlak. Razmišljam kako sam trebala uzeti svoj jastuk za dojenje. Stolac je visok, škripav, a ispod mene tek list recikliranog papira pa strahujem da ću pokupit kakvu beštiju. Sestra je draga, stavlja mi ctg pomoću dvije rastezljive gaze i prekrije me zelenom krpom. Ne mrdam se na tom visokom stolcu, sva sam zgrčena da ne padnem jer je usko, da mi se taj papir ne pomakne i da se ctg pravilno zabilježi. Sestra odlazi a ja se smijem samoj sebi kako idem po muskulfiber u panici da ne padnem. Dolazi liječnica i konstatira da sam pol centimetra otvorena, što je ništa za trećerotku! Govorim joj da sam imala lagane trudove, nepravilne, da je daleko do termina i da sam došla da se vidi je li s bebom sve dobro. Liječnica me ostavlja sa sestrom koju ispitujem o procedurama u porodu i doznajem svašta što mi se ne sviđa. Ubrzo dobivam uputu da izvadim krv sutradan, jer se tlak normalizirao u međuvremenu ali da pratim tlak i ako se bude što događalo da dođem. Svi su ljubazni, ali čini se da su umorni (kraj smjene) Odlazim doma, na svu sreću i znam da se ne mogu vratiti i tu roditi.
U petak i subotu vadim krv i sve vrijednosti su u okviru referentnih, trudove više ne osjećam, beba je živahna. Mailam nalaze liječniku u Feldbachu.
Torbe za Feldbach su spremne, za sve nas, idemo svi skupa mm, cure i ja, pet dana prije termina, u apartmanu ćemo čekati porod. Mm neće biti na porodu, čuvat će cure i oni će doći odmah kad rodim.
ponedjeljak 15.4.
Tata me vozi po uputnicu pa po heparine na Sv.Duh, pa planiram u šoping jer mi trebaju plahtice za bebu, da iskoristim što imam prijevoz. Dolazim na Sv.Duh i taman na hodniku susrećem svog doktora. - Što je s Austrijom, kad idete odmah me pita? -U petak, po planu! Pokazujem mu nalaze krvi i pregleda od prije nekoliko dana i kaže da bi napravio ctg i pogledao plodnu vodu. Sestrama u ambulanti daje uputu. Kaže mi jedna od njih: dajte mi povijest bolesti. Ja je gledam ko blesava i uopće ne kužim što traži. Nije meni ništa, ja trebam roditi za deset dana. Sestra ponovi da hoće povijest bolesti a ja govorim da trombofilija nije bolest i da imam samo nalaze od prije. Ko gluh i blesav, dok nisam skužila da zapravo traži papire o praćenju trudnoće. Ctg uredan. Ulazim kod dr. i pogleda mi plodnu vodu uzv. Sve super! Ponovno kaže da nek idem par dana prije. Kaže mi da nema razloga da ne rodim kako želim ako imam mogućnosti, a ja mu govorim da ću intuitivno znati kad treba ići ako krene prije. On kima niječno i ponovi da uvijek mogu doći tu, ako zatreba.
Tata i ja idemo šoping, plahtice pa kad je već usput kupit ću curama najlonke,idu lijepi dani.
Doma sam tek kasno poslijepodne. Saugam, telefoniram, stavljam veš prati, igram se s curama i teško mi sjediti na podu.
Oko 22 kreće me lagano stezati. Zovem mamu i kažem joj da bude pored telefona i da ne ide u krevet. Osjećam trudove i počinjem mjerit vrijeme. Zovem mamu da ipak dođe. Cure spavaju od osam.
Mm i ja smo skovali back-up plan. Idemo za Feldbach, sami, ako rodim sutra on će dovesti djecu, a moja mama ostaje s njima tijekom noći.
Trudovi su na 15 minuta.
16.4.
U ponoć sjedamo u auto i krećemo. Trudovi su na deset minuta, ali ništa strašno. S curama je išlo sporo. Pored Petrove mm se zeza da ćemo skratit put ako hoću tu.
Ulazimo u Sloveniju, 01 h iza ponoći. Slovenski carinik pita kamo idemo i mm odgovara u Graz u šoping. - Zdaaaj, ob tej uri? viče. Mm hladno kaže da - prespavat ćemo tamo, a ja se mislim nek me pusti jer mi dolazi trud i moram ga prodisati. Na vrijeme! Kupujemo vignete.
Trudovi su na osam minuta. Pijem vodu koju sam ponijela i smažem jabuku.
Uskoro ulazimo u Austriju. Razmišljamo hoćemo li preko Leibnitza ili autocestom i odlučujem se ipak za autocestu. Zapravo mi je palo na pamet da će lakše hitna doći ako smo na autocesti, ili helikopter ahahaha. Stajemo po benzin. Imam osjećaj da se mm razvlači po toj glupoj pumpi. Dva truda! Mm se vraća s čipsom i malo jedem, kao slano tko zna kakva će biti noć?!
3:20 sati parkiramo pred rodilištem
Moram na wc, mala nužda. Jedva hodam i trudovi me lome. Na pet minuta su izgleda, ne mjerim, nije me briga! Vani je hladno. Meni je hladno, a ovo bi trebala biti proljetna beba.
Zvonimo i dolazimo u rađaonicu. Primalja Alexandra me dočekuje, prati me na wc i daje spavaćicu. Mm i ona mi pomažu da se obučem. Prodisavam trudove.
U jednom trenutku skužim da sam u toj sobi rodila obje kćeri. -Gdje je roma kolo? pitam. Primalja kaže da ga žene nisu tražile pa su ga maknuli iz upotrebe. Ajmeee kako ću ja sad roditi prolazi mi kroz glavu.
Hladno mi je za leđa. Donosi mi zagrijanu plahtu. Stavlja mi elastični pojas i ispod njega bežični ctg. Provjerava koliko sam otvorena - 5 cm! Hehehhe nije loše, s curama je išlo sporije, puno sporije, ovo sam odradila u putu i nije bilo teško. Povraćam glupi čips.
Primalja predlaže bazen, da se opustim. Jedva dočekala! Kaže mi da treba jedno dvadesetak minuta da se napuni.
Uskoro sam već "plivala", a ispod ruku jastuk za dojenje, k'o na morenu, mislim si, jest mi dobro. Ctg je cijelo vrijeme na meni, sve super s bebom govori mi primalja, a meni se trudovi pojačavaju. Ugodno je u toj sobi, prigušena svjetlost i zavjese oko bazena. Kaže da je moj doktor dežurni i pita želim li da dođe. - Neka mi dođe čestitati kad rodim.
Vrtim se, malo na bok. Pa na sve četiri. U jednom jakom trudu zaronila sam lice. Tad sam postala svjesna mm koji me uzeo za lice i bio je ispred mene i pazio da slijedeći trud ne ronim. Tako me je držao na početku trudnoće kad sam povraćala i evo sad kad završava trudnoća. Pogledam ga i između trudova mu kažem: ja rađam, ja ću još malo roditi. On šuti, znao je da ne smije pričati, tako smo dogovorili ako ide na porod sa mnom.
Primalja me okreće na bok da se beba bolje spusti. Osjećam da me gura beba a ona mi govori da je pustim nek dođe.
5:54 sati
Isplivao je moj mali dječak i odmah pod vodom otvorio oči. To neću nikad zaboraviti. Uzela sam ga sama u naručje. Prekrasan je! Ja sam rodila, pomislim, gotovo je. Tako sam sretna. Ljubim bebu i mm. Možda i plačem.
Prekrivaju ga toplim ručnicima. Mazimo se i gledam ga i mirišem. Njegovo ime znači Bog štiti. I preplavljuje me taj osjećaj zahvalnosti za milost.
Za dvadesetak minuta tata prereže pupčanu vrpcu.
Poslije izađemo iz bazena i smjeste me na krevet. Dolazi dr.M. čestitati.
Jakov sisa, odmah sve zna. Ušuškan je dekicom ali ga ne oblačimo, na meni je skin to skin. Dan sviće, bit će sunčan taj utorak.
Oko osam sati dolazi sestra pa ona i tata bebu pored mene mjere i oblače: 3330 gr, 49 cm dug. Nisu ga kupali.
Uskoro idemo u sobu, na doručak i kavu. Inače ne vom filtericu al to je jutro imala poseban okus. Ja držim svog malog sina.
Mm nije htio u hotel odspavati nego se odmah vratio po cure u Zagreb.
Iz rodilišta smo išli prekosutra. Sad nas je 5!
ovu sam priču odmah napisala, svojoj drugorođenoj dugujem njezinu još uvijek
 |
|||
Reply With Quote
stvarno lijepo
na muža i carinika.
, čestitam i svaka čast na hrabrosti za sve!
Originally Posted by kljucic
