Huh, u jednu ruku bih voljela daje riječ o sooru u smislu da smo detektirali problem i sad ćemo ga riješiti.U drugu, mi je žao što se dijete pati/lo, a moglo se odavno rješavati, te zato što znam da se teško riješiti te beštije.

No da krenem konkretno odgovarati:
Samo je on dobio terapiju mazanja usne šupljine do 5 puta dnevno. Sebe nisam mazala. Mislim da je koristio daktarin oko dva tjedna zato jer su tada i patronažna i pedijatrica rekle da su usta čista (prepisan mu je 12. dan života, a nakontrolu smo išli s mjesec dana).

cokće ponekad dok pije na bočicu. čini mi se da tako privremeno pokušava zaustaviti brz protok. ponekad cokće dok je na desnoj dojci, ali kratko i ne svaki put. inače je jako glasan kad jede. glasan je zapravo dok je na bočici. kad ga uhvati onaj plač dok se baca pri dojenju, nekad ispušta bolne zvukove poput "ajoj". srce mi se onda cijepa, a ne znam mu pomoći. možda neki od tih zvukova ima veze i s tim da mu se nosić brzo čepi unatoč čišćenju.

ne mijenjam položaje tijekom dojenja, osim što ga ponekad probam podići da podrigne iliga probamprebaciti na drugu dojku u pokušaju smirivanja. inače koristimo nekoliko položaja - ležeći na krevetu; nešto poput unakrsne kolijevke dok leži na jastuku za dojenje ali mu ne držim glavu; sjedeći i nogometnu loptu na jastuku za dojenje.

navečer i u noći dojimo u polumraku. sinoć je npr. bio sat vremena na jednoj dojci (doduše veći je dio bio dosta miran i lagano cuclao, nije baš bilo aktivno). jutros je pregladnio pa je imao strpljenja prije plača nekih 15-20 min.
u 90% slučajeva jede 3 sata nakon početka hranjenja i započinjemo sisanjem. po noći ta pauza bude dulja -i do 5 sati, jer dulje spava. ne budim ga, jer ga po savjetu patronažne učimo da je to noć, a i meni dobro dođe da se bar malo odmorim (iako naravno ne spavam svo vrijeme kada on spava, jer trebam izdojiti, nekad nešto pojesti, obaviti i sl.). na početku sam bila u grču, gledala stalno na sat, paničarila je li gladan, a onda sam vidjela da se sam probudi kada je gladan i da dobro napreduje pa sam se malo opustila. ne želim se više vraćati u to psihičko stanje, iako ni sad nisam posve opuštena.
ponekad kad trebamo nešto obaviti u gradu, ponesem samo bočice ad-a i izdojenog, jer nismo još dobro svladali dojenje i nismo spremni to obaviti u javnosti te nam nekad treba više vremena. nadam se da će se i to promijeniti kada bude bolje išlo.

ranice namažem nekad svojim mlijekom, a većinom ih mažem lanolinom iz ljekarne ili kremom na bazi nevena. pribala sami s melemom. grudnjak po kući uglavnom ni ne nosim, a ionako sam gotovo stalno polugola.

smijem li samoinicijativno krenuti terapiju daktarinom i sebi i njemu? kako bi to trebalo izgledati?nakon koliko vremena bismo trebali vidjeti pomake i osjetiti poboljšanje? kako ću znati da smo se toga riješili?