Povratak sebi

[kavofob]

davno sam čitala knjigu "Dijete iz džungle" i jedan odlomak je odlično opisao kako se često osjećam;

"A ipak često noću ležim u krevetu i čeznem za svojom džunglom, čeznem za tišinom i mirom. Čeznem da mogu hodati bosa, da se ne moram šminkati, da ne moram paziti na poslovne dogovore na kojima se moram pojaviti na vrijeme. Čeznem da se ujutro probudim i udahnem slatki prašumski zrak. Da osjećam sunce koje uvijek sije na nebu, da vidim stabla koja su uvijek zelena i predivne bijele oblake koji polagano lebde preko beskrajnog plavog neba."


boli li vas ikad odmak od prirode i od samoga sebe koji nam je nametnut posljednjih desetljeća?

meni je već dosta nervoze, stresa, vječne jurnjave, prisilnog materijalizma...kad sam u žrvnju onda toliko i ne primjetim koliko mi šteti urbani način života, ali sad sam već neko vrijeme na porodiljnom i imam vremena sastati se sa svojim mislima

jesam li usamljena u ovakvim razmišljanjima?

[Anemona]

Meni slična tema i slični moji osjećaji:
http://forum.roda.hr/threads/65719-T...-sreća-život

Razumijem o čemu pričaš.

[winnerica]

Nisi usamljena, ja se vraćam s porodiljnog u džunglu i ludim zbog toga...

[laumi]

nisi usamljena u razmišljanjima, ima nas još
koristim doslovno svaki slobodni trenutak da odem negdje u prirodu
ovdje ko da sam u izbjeglištvu

[mare41]

i mi smo doslovno svake sekunde bjezali u prirodu, cak i ako je bilo samo di cemo popit kavu, nikad u gradu, uvijek van grada, za cjelodnevne izlete nije nam problem odvozit i 100 km, nadam se da cemo tako i s djecom

[laumi]

hoćete, mare41, čim ulovite neki ritam s klincima
mi s našima idemo okolo od najranije dobi, makar samo poludnevne izlete. kako su rasli, tako smo išli na sve dulje izlete

[mare41]

jedva cekam, nije mi tesko biti doma samo se povremeno zazelim suma, livada, potoka, pticica, a domace slatke rakije su proslost

[Beti3]

Nisi usamljena. A mi smo to i učinili. Otišli iz grada, doduše manjega nego ZG, ali isto gužvastoga i sa 12. kata nebodera...izvan grada. Petnaestak km, na more, gradić koji ima sve osnovno i pedijatra i vrtić i OŠ. Do srednje škole treba putovati, ali nije to nešto naporno. Kad se zaželimo grada, za čas smo tamo. Doduše i posao sam dobila u tom gradiću, pa je i to bio razlog.
Imam vrt, dvorište, psa, susjede I tako...

[Mojca]

Aaaaaah... đe me nađe.


Ne stižem sad, ali napisati ću koju tugaljivu.

[BubaSanja]

Ne smeta mi grad toliko, ali smo svejedno izgradili kuću 10-ak km od ZG (dovoljno blizu, a dovoljno daleko) i tamo sam napravila svoj povrtnjak i nema boljeg liječenja od stresa nego rada na zemlji (osim kad shvatiš da su ti puževi pojeli salatu i kupus, al to je neka druga priča ).

[flopica]

ja se svaki dan tako osjećam
i jako, jako sam sretna kad uspijem ukrasti komad neba, komad zraka i komad mira
kao u nekom odvojenom univerzumu
za koji osjećam da je moj izvorni, onaj kojem doista pripadam

[seni]

evo cisto radi ravnoteze u svemiru.
povraatk sebi, ako je covjek sam sebe "izgubio" ne mora imati nuznu vezu sa prirodom.
eto je sam gradski tip. volim grad, volim urbani zivot, volim naravno i prirodu u raznim oblicima .... i povremene bjegove...

[Sumskovoce]

Navečer stanem na prozor da čujem ćuka. Iz spavaće ga ne čujem jer su prozori zatvoreni.
Prije posla sjednem na klupicu da pomirišem biljke, pelud, jutarnji zrak, jer čim krene radni dan tog mirisa nema.
Sanjam zvijezdano nebo jer ga u živo ne vidim.
Maštam o kući s vrtom, pored šumarka, zadnja kuća u malom selu. I hvata me nostalgija.
Fali mi osjetit doba dana, godišnje doba, zvukove životinja. Uf kako mi fali.
I legnem u svojih 50 kvadrata, u betonskoj zgradi u centru grada, pored parkinga i maštam.
Jer drugog nemam.
šetnja od sat i pol dva me ne zadovoljava jer se tada bavim djecom, mislima o ručku, kućanstvu, režijama i sličnim racionalnim mislima.
Doći će i moj tren kad će mašta o kućici i vrtu postat stvarnost.
U međuvremenu samo maštam.

[spajalica]

otisla na selo i nedostaje mi grad, jako.

[Anemona]

Mene oduševilo neku večer, kupila sam veš prije spavanja na sjevernom balkonu (on gleda prema prirodi) i čujem puuuuuuno žaba s udaljenog potoka kako se glasaju. Predivno!

[Sumskovoce]

Spajalice - što ti od grada fali?

[Anemona]

Spajalice - što ti od grada fali?

Mogu si itekako zamisliti da joj fali dostupnost. Dostupnost aktivnosti za djecu (ako su veča), da se ne gubi vrijeme na razvažanje i slično.

[Tashunica]

zato sam ja sretna što smo dovoljno blizu, a dovoljno daleko od grada.
dovoljno blizu zbog posla, srednje škole, aktivnosti i svih ostalih sadržaja koje grad nudi.
a dovoljno daleko da kad sjednem na terasu ne čujem ništa osim ptičica, vriske djece
i kao što anemona kaže, cijeli orkestar žaba navečer.
a kad idem spavati ne čujem ništa osim tišine.

[spajalica]

Spajalice - što ti od grada fali?

Mogu si itekako zamisliti da joj fali dostupnost. Dostupnost aktivnosti za djecu (ako su veča), da se ne gubi vrijeme na razvažanje i slično.

ne imamo sve, vrtic, aktivnosti, sve.
ali setnja gradom, izlozi. grad ima svoj miris (pogotovo u proljece), ljudi kojih ima puno.
gradska vreva ukratko, uvijek sam to voljela, MM ne bas ali i sam kaze da mu to sad ponekad fali.

ali i selo ima svoje pozitivne strane, djeca su cijeli dan vani, nismo u parkicima. to mi je preporod. zabe koje anemona spominje, su svakodnevnica kod nas.

[cvijeta73]

.
I legnem u svojih 50 kvadrata, u betonskoj zgradi u centru grada, .

još jedna koja voli svoje kvadrate u betonskoj zgradi.
dijete sam centra, ooo, kako volim svoj grad. ujutro, kad se tek budi, i kad konobari na korzu mole boga da ne izabereš baš njihov kafić za prvu jutarnju kavu.

u podne kad se korzo ubrza, kad svi koji prolaze imaju neki cilj. idu negdje, žure.

u toplu proljetnu večer kad šetaš molo longom, do samog kraja, ljeto već miriše u zraku dok promatraš svoj grad s druge, morske strane. razmjeniš koju s ribarima koji krpaju mreže...

a tek proljetne subotnje jutro na pjaci i krcatoj ribarnici, pa s vrećicama punim rige, matovilca, rotkvica, mladog luka i kilo inćuna sjedneš na kavu u karolinu, uz more i gledaš sav onaj subotnji gradski šušur.

ili, nakon što si pogledao nekakav munjeni film u polupraznom art kinu komentiraš isti na terasi na korzu, uz cynar.

nakon što si prošetao ulicama trsata i maštao kako su tu, kao sad ti, šetali frankopani, habsburgovci, bakarski kapetani i grofovi, odeš na koncert na trstaskoj gradini. ili samo sjedneš na njene zidine i gledaš, gledaš grad, rječinu...

eto, malo i gradske patetike

iako, moram priznati da što sam starija sve više i više volim šumu. planinu i zelenilo. dođe to valjda s godinama. da me netko prije samo par godina pitao, šuma mi je bila sinonim za dosadne bube. sad ne. postala sam kao pravi slovenac, vikendom ako nisam barem par sati u šumi, ne valja.

[spajalica]

cvijeto bas to mi fali
osjecam se kao u filmu mi nismo andjeli, jedan dio mene je zadovoljan, ali velikom djelu fali grad

[cvijeta73]

spajalice, nisam vidjela tvoj post dok sam pisala.
eto, mislim da su parkići bar jedan od veelikih razloga za ušutkat tog tvog vraga ne volem te parkiće i gotovo.

[Sumskovoce]

Eh cvijeto - sad meni fali tvoj grad i šetnje gradom u 7 ujutro nakon izlaska. To su bili dani...

Ali mi više fali ćuk da mi pjeva laku noć. I dvorište u kojem mi djeca trče (umjesto na gradskoj plaži na kojoj love valjda sve čikove i čepove od boca)

Fali mi miris zalijevanja pomidora na večer.
I jutarnji kafe, dok krmeljavim okom škiljim da me sunce ne razbudi.
Odrasla sam pol u gradu (u stanu u kojem jesam sada) gdje mi je gradska vreva bila normalno stanje i pol na selu, kod none - gdje sam fascinirano promatrala kako svijet izgleda dok se nikom nigdje ne žuri.
Srećom, moji starci su gdje je nekad moja nona bila, pa će mi i djeca osjetit dašak sela, bar vikendom.

[ina33]

za cjelodnevne izlete nije nam problem odvozit i 100 km, nadam se da cemo tako i s djecom

Prijavak za jedno predškolsko dijete - sasvim moguće, pa i u varijantama prespavljivanje + buđenje jako rano ujutro, vožnja od sat, sat i pol i direkt kipanje u vrtić i na poslove. Doduše, dijete je oduvijek super spavalo i u tom smislu je "no trouble". Ne znam baš da li će to bit moguće sa školom, ali zasad fakat nije loš score.

[cvijeta73]

Srećom, moji starci su gdje je nekad moja nona bila, pa će mi i djeca osjetit dašak sela, bar vikendom.

ma ovo je ideala, nisi ni svjesna koliko si sretna!
a i te gradske vreve u gradovima u istri...usporedi npr s londonom. il istanbulom

[Bodulica]

povremeni odlasci u prirodu su mi ok...ali ja se "vraćam sebi" kad ugledam svjetlost grada i njegove konture. tek mi je tada srce napokon na mjestu.

[flopica]

mene fascinira svijet u kojem nema ljudske intervencije
u kojem sve ima svoj red, neovisan o nama
fascinira me ta jasnost, čistoća poretka stvari
postoji voda koja teče, neumorno i beskonačno
postoji trava koja raste, u njoj milioni malih života
ne pitaju koliko je sati, ne pitaju koji je dan, ne pitaju kad je rok
postoji dan, izlazak sunca
postoji noć sa beskrajnim nebom i zvijezdama
postoje stabla, velika i mala, mlada i stara, imaju tijek listanja, imaju tijek opadanja listova
postoje godišnja doba i svaki organizam, od najsitnijeg do najvećeg u njemu opet ima svoj ciklus
postoji čitav jedan svijet koji raste, živi i umire bez da mu netko propisuje kad što i kako
taj svijet jednostavno jest - bez suvišnih pitanja, razjašnjavanja, laganja, opravdavanja

[Beti3]

mene fascinira svijet u kojem nema ljudske intervencije
u kojem sve ima svoj red, neovisan o nama
fascinira me ta jasnost, čistoća poretka stvari
postoji voda koja teče, neumorno i beskonačno
postoji trava koja raste, u njoj milioni malih života
ne pitaju koliko je sati, ne pitaju koji je dan, ne pitaju kad je rok
postoji dan, izlazak sunca
postoji noć sa beskrajnim nebom i zvijezdama
postoje stabla, velika i mala, mlada i stara, imaju tijek listanja, imaju tijek opadanja listova
postoje godišnja doba i svaki organizam, od najsitnijeg do najvećeg u njemu opet ima svoj ciklus
postoji čitav jedan svijet koji raste, živi i umire bez da mu netko propisuje kad što i kako
taj svijet jednostavno jest - bez suvišnih pitanja, razjašnjavanja, laganja, opravdavanja

Ovo je za bar 2 puta lajkati.

[Optimist]

Volim grad. I njegovu užurbanost, vrevu, živost. Daje mi mogućnost izbora svega i svačega, a na meni je da nešto od toga uzmem ili ne. Mogu ako hoću, a ne moram. Divota.

Živim u kvartu u kojem ima puno zelenih površina. Meni dovoljno. Drago mi je što više ne živim u kući. Ne moram se misliti je li cijev pukla, što je s krovom, je li trava pokošena, fasada oronula. Platim pričuvu i brigo moja pređi na drugoga

Kad poželimo boravak u prirodi, sjednemo u auto i eto nas. Nauživamo se i vratimo u naš stan.

Svugdje cvrkuću ptice, raste drveće, cvijeće…samo je bitno koliko nam treba da bismo se osjetili povezani s prirodom. Meni je i ovo drvo koje vidim kroz prozor dovoljno da osjetim ljepotu cijele prirode.

A potočići, šume, livade…dovoljan mi je izlet, za svakodnevicu mi odgovara grad i sve pogodnosti koje nosi sa sobom. Tko zna, jednog dana...

[mare41]

zaista mislim da povratak sebi ne znaci svima povratak prirodi, razliciti smo, sto se vidi iz napisanog
do pred par godina nije mi boravak u prirodi toliko znacio, je za izlete, al ne na duze
sad sam sretna sto idem u manji grad, koji ima sve za klnce i prvo cemo trazit klet, vocnjak, vrt, tad ce mi/nam srce biti na mjestu
al to je dolazilo postupno i s godinama, interesi se mijenjaju, a svako vrijeme nosi svoju ljepotu pa zaljenja nema

[cvijeta73]

ajme, koji lijepi postovi na ovom topiku, genijalno

[Optimist]

ajme, koji lijepi postovi na ovom topiku, genijalno

Ako Ti to kažeš, onda je to stvarno kompliment

[*mamica*]

Zivim u malom gradicu, tako da imam oboje - i grad i prirodu. Inace sam gradski tip, obozavam tu vrevu, dogadjanja, ljude, stalna kretanja. Ali isto tako uzivam u ovim toplim vecerima kada sjedim na balkonu, sklopim oci, udisem cisti zrak i slusam glasanje cuka, zaba i ptica. Cisti spa!

[mare41]

sad si me podsjetila kako smo u ceskoj izabrali spavanje u prirodi, u dvorcu, usred sume, kraj jezera, romantika za umrijet, dosla oluja u sekundi, nevrijeme, nestalo struje, a zabe se posvadile. urlale cijelu noc, aaa

[Optimist]

sad si me podsjetila kako smo u ceskoj izabrali spavanje u prirodi, u dvorcu, usred sume, kraj jezera, romantika za umrijet, dosla oluja u sekundi, nevrijeme, nestalo struje, a zabe se posvadile. urlale cijelu noc, aaa

E, baš, romantika za umrijet

Za potpuni doživljaj ste trebali ići u Rumunjsku :dracula:

[zasad skulirana]

evo ja upravo slusam cvrkut ptica,ovo ih toplo vrijeme raspametilo pa jos nisu posle spavat...

svaki dan cim dodjem s posla idem s N. u dvosatnu setnju kroz polja kraj kuce....putem sretnemo vise zivotinja nego ljudi i to mi je zakon...
danas smo ponjeli mrkve za magarca kojeg uvijek sretnemo u polju...
u setnju izletim u trenerci koju nosim po kuci,rascupana,tu i tamo koja fleka....to nisam mogla u gradu...

precesto me pitaju da kako sam mogla iz centra preselit van grada,pa jeli mi problem,daleko itd itd...odgovaram:da imam DM tu gdje jesam ne bi me grad vise ni vidio!

[Optimist]

putem sretnemo vise zivotinja nego ljudi i to mi je zakon...

Ta strana priče mi se jako sviđa

[Lili75]

ja u gradu a čujem žabe svako veče

kao što netko reče povratak sebi nema veze s tim gdje živimo u gradu, na selu...u prirodi čovjek sebe može "jače" osluhnuti, al povratak sebi je nešto puno kompleksnije.
jel možemo konkretnije na tu temu? čovjek se stvarno brzo izgubi u užurbanoj svakodnevnici, brizi oko djece ..itd.
ja sam recimo uvijek jako voljela biti sama sa sobom, odnosno imati vrijeme za sebe iako sam jako društvena i otvorena, višesatne šetnje za dušu i unutarnji razgovor sa samom sobom, uh baš mi to fali....valjad uspiejm i to izorganizirat za koju godinicu kad mi djeca stasaju

[Optimisticna]

Obožavam grad, ljude na cesti, vrevu. Kad sam si kupovala stan, željela sam s prozora gledati na ljude, na druge zgrade i upaljena svjetla u stanovima (nisam voajer majkemi). U svom stanu nisam nikad imala zbog toga osjećaj samoće i izoliranosti. A onda mi to više nije bilo dosta. Željela sam da me netko doma čeka. Pa sam si nabavila mačka. A onda sam se preselila u kuću, opet dosta ljudi, ali ne toliko prometa, a meni svejedno fali-fali taj neki moving, neko dešavanje kad se pogleda kroz prozor, akcija.... Pa sam dovukla još dvije mačke i evo ja sretna ko nova godina zadnja tri dana, kosovići i vrapci su skužili posudu s vodom pa se kupaju. Milina. Mogu reći da su ponekad interesantniji od ljudi. Mogla bih ih satima gledati...

[JaMajka]

I ja sam od onih koje vole grad i urbane sredine. Volim i prirodu za neki kraci izlet, ali pomisao na šumu i livadu asocira me na osamljenost, mir, tišinu, sjetu... Nešto što nije spojivo samnom.
Povratak sebi meni u stvari nije na relaciji selo - grad. Meni je to sporiji ritam svakodnevnog zivota i zudnja za lezernim momentima u vlastitoj kuci!
Povratak sebi meni bi znacio svakodnevno sat/dva vremena normalne, mirne svakodnevice....
Svaka mi je minuta tempirana, jurim, trcim, odradjujem, ali drugacije, trenutno ne ide...

[Mojca]

Živim u gradu. Iako nisam vjernik najdraži dani u godini su mi Božić i Uskrs. Zato jer je ujutro kad se probudim tišina...

[seni]

ajme, koji lijepi postovi na ovom topiku, genijalno

I ja se slažem. Super opis cvijta, ja nažalost nemam more i inčune...
Flopice, nadahnjujuće.

[flopica]

hvala cure!

[seni]

Evo ti ga sad. Ne znam više ni inćun napisati. Inćun.

A, sad sam se sjetila 88 sađenja. Potpuno sam zaboravila, a bome mislim da se i nije nešto puno sadilo.

[Mojca]

Eh Flopice...

Ja samo trebam buljiti u plavetnilo da bi se osjećala istinski svojom... pa bilo to nebesko ili morsko plavetnilo... ili najbolje oboje... sanjam o tome da budem sama na malom brodu sred oceana... a kud god pogledam plavo... gore plavo, dole plavo... i sred tog plavetnila horizont, mjesto gdje se dva plavetnila sreću (i jedno drugom ispovijedaju rekao bi Milan Oklopdžič, ovi što pamte 88 ruža ili stabala, znati će Miku Oklopa.

Užasno mi nedostaju odlasci u prirodu... posebno iznad 2 soma metara, mjesta do kojih ne možeš doći nikako osim svojim nogama i rukama... kad si prepušten elementima i kad si dio njih... kad u pola minute pokisneš do kože, a nemaš kud nego dalje... kad te sunce prži, a nemaš kud nego dalje... kad je prva sljedeća voda za umiti se satima daleko... a put pod tobom je takav da ideš dva koraka naprijed, jedan nazad... ali svejedno sretan si i u svakom atomu svog bića osjećaš se fantastično... kad se znojiš a taj znoj ne smrdi... kad jedeš sir i paradajz narezan na kamenu... kad su ribice iz konzerve finije od jastoga u hvarskoj luci...
A priroda te nagradi takvim vidicima, takvim koloritima... biljem i čudesnim bićima...


(....još malo pa će sezona!)

[gita75]

Mene grad ko grad ne smeta, izluđuje me ritam života.
Ljudi i gužva me ne smetaju, ali me smeta kad se moram pojaviti na tom i tom mjestu u to i to vrijeme.
Spasilo bi me da mogu sat baciti u smeće i više ga nikad ne pogledati.

[miffy34]

I ja više volim grad i život u gradu. ćukove ne volim

[Beti3]

Danas sam bila u ZG. Subota ujutro na trgu i na Dolcu i na Cvjetnom. Ijaoj! Zaboravila sam da postoji takva gužva.
Vjerojatno bih se navikla da moram, ali pregužvasto je. Za moj ukus

[prima]

kao što netko reče povratak sebi nema veze s tim gdje živimo u gradu, na selu...u prirodi čovjek sebe može "jače" osluhnuti, al povratak sebi je nešto puno kompleksnije.

s ovim se slažem,
i em smo različiti po osjećajima koje nam budi gušterica na terasi i pogled na rascvjetane livade i šume ( neko odmah posegne za fotoaparatom, a netko za rinolanom , jbga)
em se različito nosimo i sa urbanim žrvnjem, netko se jednostavno ne da samljeti

Maštam o kući s vrtom, pored šumarka, zadnja kuća u malom selu...

maštaš o mojoj kući

[flopica]

jučer sam sadila krumpire po onoj sparini
a nije da moram
i razmišljam što bi rađe - da sjedim u hladu i pijem kapućino onako laganini, s prijateljicama
ili da na njivi kopam kućice dok muž kosi travu i sve miriše, znojna i umorna ali sretna

i u sumrak gledam taj naš trud - pokošenu travu, zasađene krumpiriće, djecu na livadi
ma nema tog kapućina