Eh cvijeto - sad meni fali tvoj grad i šetnje gradom u 7 ujutro nakon izlaska. To su bili dani...

Ali mi više fali ćuk da mi pjeva laku noć. I dvorište u kojem mi djeca trče (umjesto na gradskoj plaži na kojoj love valjda sve čikove i čepove od boca)

Fali mi miris zalijevanja pomidora na večer.
I jutarnji kafe, dok krmeljavim okom škiljim da me sunce ne razbudi.
Odrasla sam pol u gradu (u stanu u kojem jesam sada) gdje mi je gradska vreva bila normalno stanje i pol na selu, kod none - gdje sam fascinirano promatrala kako svijet izgleda dok se nikom nigdje ne žuri.
Srećom, moji starci su gdje je nekad moja nona bila, pa će mi i djeca osjetit dašak sela, bar vikendom.