Pozdrav, podižem temu!

Moj malecki je sada već veći miš ali idalje imamo problema sa dojenjem.

Nedugo nakon mog zadnjeg javljanja, Filip je počeo sisati redovito i to je trajalo neka dva tjedna. Kako sam ja izdajanjem navukla dosta mlijeka, jedna sika mu je bila dovoljna za obrok. Tada sam se prestala izdajati, on bi posisao jednu stranu i onda zaspao. Druga bi sika na red došla kod idućeg podoja što je na kraju rezultiralo smanjenjem mlijeka.

Tada je on jedan dan počeo jako plakati, nije htio sisati i to se nastavilo kroz tri dana. Sisao je jako malo, puno plakao sve dok treći dan nije jeo cijelo popodne. U jedan ujutro sam mu dala izdojeno mlijeko na bocu, proždro ga je i zaspao. Nakon toga sam ga ja od šoka prestala dojiti jer nisam mogla podnijeti pomisao da je dijete vrištalo tri dana od gladi.

Nastavila sam se izdajati i prije tri dana odlučila opet pokušati. Sve je super kernulo prva dva dana. Ovaj put pokušavam obavezno izdojiti drugu siku ako je on sisao samo jednu.

Međutim, čini mi se da se obrazac počinje ponavljati: on cijelo jutro danas plače, neće da sisa, vrišti itd....zašto? Sisao je u 8.30h i tek u 14.30h s time da je dva puta između toga posisao par gutjalja. Podoj je trajao oko 20 min, sa tri velike pauze tijekom kojih se odmarao naslonjen na siku, bradavica mu nije bila u ustima.

PA uzevši u obzir sve ovo imam par pitanja:

- je li u redu da između 8.30 i 14.30 sisa dva puta po par gutjalja?
- je li uobičajeno da beba plače tijekom podoja?
- je li potrebno izdajati drugu dojku ako je posisao samo jednu?
- kako ću znati da je prestao sisati i da mu je dosta? (možda zvuči glupo pitanje, ali njemu bradavica redovito ispadne, nakon čega mu ja pomognem da ju opet prihvati. Zbog toga ne znam razlikovati kad mu bradavica ispadne, a kad ju je sam ispustio jer mu je dosta.)
- kako znati je li mu dosta jedna strana ili hoće i drugu? Za sada on posisa jednu stranu i ja sam stalno u strahu da mu je malo. Kad završi (tj. kad ja mislim da je završio) ponudim i drugu, ali on najčešće plače i odbija sisati. Ali to mi i nije neki znak jer on često plače (dosta je nemirno dijete, plače i kad nije gladno, plače dok sisa, a plakao je i dok je jeo na bocu).
i na kraju pitanje psihološke prirode: kako da se riješim opsjednutosti količinama i mililitrima? stalno dojenje uspoređujem sa papanjem iz boce i pokušavam pogoditi koliko je posisao i odgovara li to količinama koje je jeo iz boce (iako mislim da se prije prejedao jer sam ga ja na to gurala. odkad sam određuje tj. doji, puno manje bljuca i povraća nego dok je jeo izdojeno mlijeko iz boce).

Oprostite na ovako dugom postu, vjerojetno nećete ni imati odgovore na sva pitanja, al morala sam ih negdje postaviti. Meni se nije problem izdajati, izdajam se već mjesec i po svako dan, svaka tri sata, čak i po noći. Nikad ne preskačem jer ne želim da jede AD mlijeko. Ako treba, izdajat ću se još godinu dana. Ali kad god doji, to mi je nešto prekrasno, osjećaj koji nedoknađuje sve ove probleme. Zato se želim boriti i dalje da prodoji i ostavi se boce skroz.

Hvalaaaaaa puno svima koji pomažu!!