Moje dijete ima disleksiju , disgrafiju i diskalkuliji, tj. ima probleme vizualni prostorne percepcije. Jedino sto nema vece poteskoce sa kordinacijiom jer joj je motorika dobra ( iako se tesko snalazi u prostoru).
Nema sanse da bi ona samostalno ucila pogotovo ne iz knjiga jer ne razumije procitano . Slusno ne razumije nove rijeci, ne pamti ih .
Uz sve to ona ima prosjecne i iznadprosjecne kongitivne sposobnosti ( kako u kojem podrucju) i iznadprosjecnu kratkotrajnu radnu memoriju.
Sve sto ti pricas , svi ti poslovi koje spominjes njoj bi ( sad ima 12 godina pa ne radi jos) bili puno laksi od skole koja zahtjeva organizaciju i duboko razumjevanje onoga sto ucis. Jer cak i bubanje na pamet, posebno dugotrajno , zahtjeva odredene sposobnosti.
I nisi oboljela od dispraksije ( ako je dispraksija to sto te muci) nego ju imas. Tvoj mozak radi na drugi nacin i to se ne lijeci. Pogotovo u odrasloj dobi.
Ali sve to sto opisujes meni je prilicno nelogicno da bi objasnilo (samo) dijagnozom dispraksije.





Odgovori s citatom