Samootkrivena Dyspraxia

[sirius]

Sad pisem kao roditelj i netko kao roditelj djeteta sa poteskocama...da li stvano mislis da mozes biti dobra profesorica i pruziti ono sto trebaju obzirom da se i sama boris sa masom toga? Jedino mi na pamet pada vjeronauk. To mi se ne cini tako zahtjevno .
Jedno je upisati, cak i zavrsiti faks , a nesto potpuno drugo raditi u struci.

[PITANJE123]

Sad pisem kao roditelj i netko kao roditelj djeteta sa poteskocama...da li stvano mislis da mozes biti dobra profesorica i pruziti ono sto trebaju obzirom da se i sama boris sa masom toga? Jedino mi na pamet pada vjeronauk. To mi se ne cini tako zahtjevno .
Jedno je upisati, cak i zavrsiti faks , a nesto potpuno drugo raditi u struci.

Da li je ovo pitanje postavljeno meni?
Da, znam da se borim sa jako puno toga. Mislim da mogu biti dobra profesorica jer jako volim taj jedan predmet koji želim studirati, a i cijeli život mi se temelji na obrazovanju i trudu oko njega. Inače po prirodi volim jako puno istraživati i svašta me zanima. Uvijek sam se oko svega trudila više nego drugi. I znam da bi ti drugi koji su se meni izrugivali koliko puno učim odavno odustali da im je bilo teško kao meni. Oni sami su mi rekli da se nikada ne bi mogli toliko puno učiti (čak su neki i liječnici po zanimanju).
Znam da je jedno raditi u struci, a drugo završiti fakultet, ali ipak želim pokušati. Mislim da bi mi zanimanje profesora odgovaralo jer se profesor dan prije pripremi i onda ispredaje to što treba, a npr. kao konobarica moram nositi tacnu koju ne mogu, dugo tražiti namjernice za pripremu. Naravno da je konobar biti lakše nego profesor, ali meni bi zbog mojih poteškoća ovo bolje odgovaralo. Možda su vam te usporedbe zanimanja čudne, ali ja sama najbolje za sebe znam procijeniti što mogu a što ne. Ne mogu samo tako pustiti svoj život da stoji na mjestu, moram se boriti, a čini mi se da bi sa studijem profesorice barem mogla pokušati uspjeti ako ništa drugo.
Taj predmet koji želim studirati nije vjeronauk.