Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
Izgleda da nasa misljenja o idealnom profesoru , predavanju u struci bas i ne poklapaju.
Vjerojatno sto pisem iz cipela roditelja koji u idealnom slucaju ocekuje da profesor koji predaje djeci ima odredene kvalitete i sposobnosti za koje nisam sigurna da se mogu nadoknaditi/steci iskljucivo sa puno ucenja.
Možda je i jedna od tih kvaliteta da si sam bio dijete sa poteškoćama, tj. i sam si bio u tim cipelama. Jedino u što sam siguran je da se cijeli život katastrofalno puno trudim i nadam se da će mi se taj trud barem malo isplatiti. I sama sam u školi imala učitelje koji nisu bili kompetentni prepoznati neki poremećaj. Evo, vidiš ni Somebody nije imala. Evo, ja sam osoba koja je najviše od svih doživjela da joj se nitko ne prilagođava (tek sam se ja morala drugima prilagođavati), da ju se uspoređuje sa drugima, da ju nitko ne razumije, da ju se osuđuje i zadaje da napravi ekstremno više od onoga što može. I kada sam to napravila opet nije bilo dovoljno. Mislim da nije stvar samo u sposobnostima i kvalitetama učitelja nego i u karakteru (suosjećanju, razumijevanju, spremnost pomoći). Možda je više presudno da je neki učitelj razumna osoba nego sposobna. Jer ionako predavati i dobro raditi posao (sposobnost) mogu gotovo svi učitelji koji su završili taj faks, a razumjeti (karakter) osobu sa poteškoćama mogu tek rijetki. Ako jednoga dana budeš loša profesorica onda to sigurno neće biti zato što se neću truditi, nego zbog toga jer imam poteškoća sa zdravljem.
Siruis, sada ću ti još nešto napisati. Oprosti ako je to samo moj krivi dojam. Stekla sam dojam kao da me osuđuješ jer sam ispodprosječno inteligentna, a planiram na faks. Kao da misliš da ja to ne zaslužujem zbog loše inteligencije i loših sposobnosti. Pokušat ću ti objasniti. Ako je netko nisko inteligentan on za to NIJE KRIV jer je to prije svega UROĐENA nasljedna osobina. Kao što je i nasljedna kovrčava kosa, tamna koža, plave oči. Da , inteligencija je najvećim postotkom urođena ljudska karakteristika. Inteligencija je zapravo broj vijuga u mozgu. Ako netko ima više vijuga ima brži protok informacija, tj. laički rečeno više informacija stane u mozak. Nitko nije kriv što je rođen sa manjim brojem vijuga. Netko tko ima puno vijuga nije ništa napravio da bi to dobio, samo se tako rodio i tada je mogao samo normalno čitati neko gradivo i ulazilo mu je u mozak, a netko tko nema velik broj vijuga mora puno više ponavljati i mučiti se jer mu prirodno ne ulazi dobro u mozak. Ja sam puno radila na inteligenciji: čitala sam, nekad ispunjavala križaljke, probala razne metode učenja; ali opet nije ništa bolje. To što sam ja radila zapravo može samo povećati koncentraciju (SPOSOBNOST USREDOTOČENJA na tekst, a NE BOLJEG PAMĆENJA), a nikako inteligenciju jer je ona urođena. To je kao da se netko želi puno sunčati da bi bio crne kože, ali na kraju od previše sunčanja bi izgorio, a ne pocrnio. Ne želim nikoga uvrijediti, ali ovo je realna činjenica. Svi koji su imali dobre ocjene su manje učili od mene i znam da se nikada ne bi trudili kao ja da su bili u istoj situaciji, a da ja dobro pamtim kao oni sigurno bi puno više toga postigla ako bi uz to još prebrojila svoj veliki trud. Evo meni je jedna učiteljica rekla što bih ja sve u životu postigla da dobro pamtim kao što volim učiti. Stvarno oprosti ako sam te krivo shvatila. Dio toga dugujem tome što su me svi uvijek osuđivali pa se moram opravdati pred ljudima da me ne bi napadali.
Još jednom, ispričavam se ako sam nekoga od vas krivo razumjela.