Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
Pisala sam donekle uopšteno, ali napisala sam jasno da ne bih volela da nastavnik mom detetu bude osoba koja uči godinama 10 sati dnevno, ne šeta/ne izlazi/ne zabavlja se i spava 3 sata noću godinama, a to je o sebi napisala PITANJE123, a ne ti.
Iza toga i dalje stojim, da mislim da nije dobro i zdravo imati godinama takav ritam života, i u takvom režimu života raditi sa decom. (Uostalom, ko mene u realnosti pita kakve nastavnike ja želim...)

Razumijem što želiš reći i to je stvarno režim, ali toj osobi se prije svega treba diviti jer apsolutno nitko to ne bi izdržao zdrav, a kamoli bolestan. Takva osoba jedino može uništiti sama sebe, a ne druge. Ali mi (ja i sestra) jednostavno nemamo drugog izbora jer ne možemo raditi nikakav drugi posao, a ne možemo riskirati siromaštvo jer mi nemamo podršku okoline kakvu imaju druge osobe sa poteškoćama/bolešću/invaliditetom. Ako neka osoba nešto ne može uglavnom ni nemora, a mi smo odrasle u takvoj okolini da smo morale sve. Evo primjera susjeda koja ima unuku bolesnu od nekog poremećaja u razvoja i njezina unuka ne mora apslolutno ništa i svi je žale i dive joj se, a mene ta ista žena (a i svi drugi) osuđuje a ja sam morala u njezinoj dobi učiti puno više nego drugi na faksu medicine (ovo stvarno znam provjereno). Dobro, ali to to je zato jer je naša majka lagala o nama pa nas drugi ljudi gledaju kroz predrasude kojima im je ona napunila glavu. Nitko ni ne zna da smo mi bolesne, a i roditelji su cijeli život primjećivali da nešto nije u redu,ali su nam branili ići k doktoru i manipulirali su kao da smo mi lijene/neodgovorne.