Somebody prvotno napisa
Problem je sto trenutno nemam nalaz. Imala sam procjene liječnika iz djetinjstva. Sada ne mogu do njih, a nikako se ne mogu odvažiti da popričam s nekim. Zato tebi jos jednom svaka čast na upornosti i trudu. I na hrabrosti. I znas sto, mozda da se radi o nekom poznatijem poremećaju, jos bih se možda i usudila, ali imam dojam da je dispraksija gotovo nepoznata.
Moguće da ti se stanje pogledalo zbog toga sto s tobom nisu radili kada si bila dijete. Iskreno mi je zao zbog toga sto si proživjela s roditeljima. Znam da podrška puno znaci. Ja sam je imala kao dijete, no sada je više nemam. Mislim da je razlog tome upravo nepoznavanje dispraksije, odnosno mislim da moji to dovoljno dobro ne razumiju. Nekako mislim da je vise pažnje posvećeno djeci s dispraksijom negoli odraslima, a kao sto znamo to je stanje koje nikada nece nestati. Mislim da ni nastavnici nisu dovoljno educirani. Ako nista drugo, nije mi jasno kako nastavnici tjelesnoga ne poznaju (ili nisu poznavali to stanje).
A kada si bila na procjenama, nisu ni pokušali ustanoviti imas li, uz dispraksiju, jos neki poremećaj?