Citiraj PITANJE123 prvotno napisa Vidi poruku
Ja se uopće ne mogu popeti na ljestve. Mogu doći samo do 2. stepenice i dalje se tresem i ne mogu, znam da bih pala da idem dalje. Ja stepenicu ne mogu preskočiti. Teško se snalazim u prostoru. Inače mislim da su te teškoća (dispraksija, ispodprosječna inteligencija) nastale zato što sam na porodu doživjela asfiksiju (prestanak disanja, pomanjkanje/gubitak kisika u mozgu) i doktori su mislili da uopće neću preživjeti. Mama je rekla da su doktori rekli da se 1 od 1000 izvuče s takvim stanjem. Jednom sam pročitala da asfiksija ili hipoksija uzrokuju trajna oštećenja mozga i živčanog sustava.
Ja se isto tesko snalazim u prostoru. Tipa, da prvi se nalazim u nekom gradu, jako bi mi dugo trebalo da dođem do odredišta. Tesko pamtim put. A to s ljestvama, nisam bila dovoljno precizna, ne mogu ni ja doći do vrha jer bih izgubila ravnotežu, mozda najvise do treće ljestve, također se dalje tresem. To je zbog lose ravnoteže. Kad sam bila dijete, doslovno bih zbog banalnosti gubila ravnotežu, pa sam zbog toga cesto padala i ozljeđivala se. Zbog lose ravnoteže nisam naučila voziti ni bicikl. A preskakati stepenice mogu jer sam to naučila u djetinjstvu, ali mi je trebalo dulje i bila sam nesigurnija od druge djece.
Mislim, dispraksija se ne realizira kod svih na jednak način. Neki nauče voziti bicikl, neki ne, neki voze cak i auto. Tako je i s ostalim stvarima.

Kod mene je isti uzrok. Isto sam ostala bez kisika, organi su mi bili nedovoljno razvijenim i također su navodno postojale malene šanse za preživljavanjem.