Pozdrav svima, vidim da je ova tema otvorena dugo godina i jako mi je drago da postoji i da mogu citati o tome. Imam sina od 3 godine i 2 mjeseca koji kasni u razvoju i s kojim aktivno radimo malo više od jedne godine. Brinuli smo se da ima Autizam jer nije imao riječ sa 2 godine, sa 1 i pol godinom je prestao jesti namirnice koje je dotad jeo, ima taktilnih senzornih problema i nije mogao dirati pijesak, slajm, plastelin ali ih uz rad savladava i cak se voli igrati s tim stvarima sada. Danas govori recenice od 3 rijeci sto je veliki uspjeh, puno prica i uci svakog dana ali to je na Hrvatskom jeziku, jezik zemlje u kojoj živimo nije savladao i nazalost ni pola godine vrtića mu nije pomoglo u tome. Dispraksiju kao dijagnozu prvi put je spomenuo njegov radni terapeut, rekao je da ima pogled u oci, jako lijepo suraduje i da to nije Autizam, također smo i od drugih ljudi dobili misljenje da je dispraksija. On je kasnio u miljokazima sjedenja, puzanja, hodanja ali ne vidi se velika nespretnost jer voli biti aktivan, hodati po gredi, voziti balans bike, romobil i slično, dogodi mu se da ponekad padne iz cista mira ali nije cesto. Kod njega je problem sto mu ni socijalni dio nije najjača strana, jako voli djecu ( pogotovo bebe) i s djecom koju poznaje se voli družiti ali u parku ne zeli proci drugoj djeci i ne vole bas da mu prilaze. Za neke stvari treba dugo vremena da nauci, neke nauci dosta brzo. Pametan je i pamti detalje gdje se sta dogodilo ili tko je sta imao tada i tada. Jos svega nesto bi mogao napisati ali zasad dovoljno.
Kakva su vaša iskustva u slučaju autizma i dispraksije? Koliko ste stvari uspjeli napraviti kroz rad sa jako malom djecom?