Jak osjećaj krivnje

[ina33]

Draga maja, žao mi je zbog tvog gubitka. Nadam se da su te cure razuvjerile da ništa vezano za taj gubitak trudnoće nije tvoja krivnja, rani pobačaji se često događaju, najčešće su posljedica neke kromosomske greške ploda, koje su česte i kod zdrave i mlade populacije, zasad nema nikakvog razloga misliti da sljedeća trudnoća neće biti ok. Može jako dugo trajati od trenutka kad plod prestane kucati do nastanka spontanog, taj dio je meni bio najteži, to čekanje.

Moj gubitak trudnoće bio je svojedobno u 10. tjednu, ali od početka je zaostajao, tako da sam cijelo vrijeme znala da je pitanje dana kad će plod prestati s kucanjem (od druge bete, to je bila IVF trudnoća i zato se pratilo i zato se neubičajeno rano znalo da je beta premalena, da se premalo duplira, da je plod premalen itd.).

Naša strategija (mene i dr.) je bila čekati spontani jer je lakše i poštednije za endometrij, ali na kraju sam kiretažu na kraju jedva dočekala, možda čludno zvuči, ali meni je bila totalno olakšanje. Kod mene je problem bio da je plod kucao, ali sve nepravilnije, sve više zaostajao veličinom, cijelo vrijeme sam krvarila relativno obilno, bila u manjim ili većim bolovma, sve skupa je to trajalo oko mjesec dana i na kraju je opet završilo na kiretaži jer nije sve izašlo. Kiretaža je bila nebolna (nije bila opća anestezija), puno manje bolna nego to krvarenje kad je bilo najobilnije i kad su bili jaki grčevi.

Moja dg. je bila missed ab, početna ab in situ ili tako nekako - početni pobačaj, ako se dobro sjećam.

Drži se i da bude što lakše i bezbolnije za tebe!