maja33, nema razloga da se osjećaš krivom.
Gledam da je svaka trudnoća koja se nije slućajno dogodila isplanirana (kalkulirana) iz nekog razloga (npr. želimo baš takvu razliku između dvoje djece, pogodan trenutak za maknuti se s posla,... uvijek postoji neka kalkulacija).
Nije to igranje Boga, to je planiranje obitelji.

Kad je moja trudnoća završila u jako ranom stadiju, iskreno osjećala sam se krivom (i dan danas mi dođe taj osjećaj), jer na saznanje da sam trudna nisam reagirala "skakanjem u zrak od sreće", nego sa sto upitnika iznad glave što ću i kako ću ja to,... kao da nisam dovoljno željela.
Bezveze.

U svakom slučaju razumijem tvoju krivnju, ai stvarno za nju nemaš razloga.