jesam, o da... tražiš odgovore. Mozak traži odgovore, to je meni jednom psiholog rekao i nećeš imati mira dok ih ne pronađeš... (barem ja nisam imala)
Neznaš što je gore kada znaš da ti je dijete bilo bolesno ili kao ja koja sam napravila RACZ i koja sam znala da mi je dijete 100% zdravo genetski pa umrlo...
Bol je bol... gubitak svaki boli.. vjeruj ni mame koje moraju pobaciti iz zdravstvenih razloga ili zbog zdravstvenih razloga djeteta koje se na to odluče - i njima je teško... ali one su vođene mislima nekom drugim razlozima koji tebi nisu dolazili u obzir... ali isto pate (vjeruj mi znam jednu takvu mamau koja je pobacila bebicu sa down-om i koja svako malo na jednom forumu piše.. oprosti mi, jednostavno nisam mogla živjeti tvoju patnju)... i tko je može osuditi? nitko.. meni se oči suzama navlaže kada čitam njezine postove..

Odi na genetsko savjetovanje, napravi kariogram, napravi sve pretrage koje ti medicina pruža.... zbog sebe, zbog bebe i zbog slijedeće trudnoće...

A to, da li ćeš na pomisao svog djeteta razmišljati bez suza u očima da ti odmah odgovorim - nećeš.. I da ih imaš 5 toro poslije kada se sjetiš izgubljene bebice suze će poteći... to su suze koje NIKADA NE PRESUŠUJU...