Nakon trogodišnjeg porodiljnog vracam se na posao, i sve bi bilo u redu da se Fiona nije navikla uspavljivati na prsima. Samo je dvaput u zivotu zadrijemala sama u vožnji nakon naporna dana. Par puta smo je ostavljali sa dedom i bakom preko dana i docekala bi nas navecer mrtva umorna, ali budna. Jednom smo je ostavili kod njih navecer. U pola deset su nas nazvali. Kazu da je vikala 'Hoću ciiiku!!' iz sveg glasa. I doveli je nazad doma. Ja sam pokusavala sa pricanjem prica pored njenog kreveta, pricala bi oko sat vremena i u trenutku kad bi joj se oci pocele same sklapati: Hoću cikuuu! Ako pocnem vrdati samo se razbudi i nastane dreka. 'Zasto mi ne das ciku? Daj mi ciku!' Pokusavao je i MM sa uspavljivanjem, no odustao bi nakon 10tak min vikanja za cikom i pozvao bi me.
Svi me doma krive za takvu situaciju i smatraju da je krajnje vrijeme da ju odbijem od prsa. Ja ju nikako ne zelim na silu odbijati, no mislim da je prerano da sa tri godine prestane spavati popodne. (Cuvat ce ju baka do jeseni.)
Inace trazi samo kad je umorna, poslije budjenja, a preko dana samo ako je bolesna.
Svaki savjet je dobrodosao, jer sam ja bez ideja sta sad...
Mislim, nekako ce se morati prilagoditi, no nadala sam se da ce joj biti manje stresno.
P.S. Jednom je rekla: 'Mama, zasto ne odsarafis ciku i das mi je kao dudu?!?'