Tiziana, moja je stalno nošena beba, bila i ostala, a motorički je jako napredna. Ništa je nismo prisiljavali, ni učili, ni nagovarali, sve je sama odradila: propuzala je sa 7 i pol mjeseci, za nekih mjesec-dva je brzo i okretno puzala po svim terenima...
S 11 se dizala na noge i pokušala penjati gdje god je mogla, s 13 mjeseci je prohodala kao da hoda cijeli život. Od tada se npr. sama spušta na toboganu u parku, a sa 17 mjeseci se sama i penje na tobogan (iako ja stalno vrebam kraj nje, nije niti jednom pala!).

U grad idemo pješke, nit kolica, nit guralice, nit bicikle, kad neće hodati, onda je nosam, a u parku brije satima kao da je na tjelesnom...
Ergo nam sad služi uglavnom za šetnje u prirodi.
Ipak, u stanu se često želi i dalje nosati, tako da je malo podijeljena ličnost Pola dana bi bila samostalna, ne smije joj se ni pomagati, sve mora sama, a pola dana je krpelj.

Ali gle, ne znam koliko to sve ima veze.... Kako je nosam od prvoga dana u nosiljkama i na rukama, stalno sam joj pričala i pjevala, ta nije provela 15 minuta budna, a da nije bila na meni (ili tati ili baki) i da nismo komunicirale... A opet, iako sve razumije, nije propričala rano...jer je valjda bila zauzeta motoričkim razvojem.

Ne mogu bebe sve odjednom, većina se razvija prvo u jednom segmentu, a onda u drugom...itd. Neki prohodaju s 18 mjeseci (i to je u granicama normale), ali zato pričaju ko navijeni. Neki nisu ni u čemu izrazito napredni, ali u svemu su tu negdje...
Do neke 3 godine se više-manje svi u svemu izravnaju.