Kod nas slicno kao kod Zuske, puno, puno na rukama, a na podu (i na krevetu) pomalo sve vise, od nekih mjesec, mjesec i po. S tim da sam ja uglavnom bila s njim na podu i animirala ga. Vani smo se nosili u slingu, mei taiu, marami, al po kuci nista od toga nije dolazilo u obzir, samo ruke.

Ja nisam imala dojam da on toliko zeli u ruke, van autosjedalice, kolica, i sl, zato sto ga zanima sta se dogadja, vec vise zbog potrebe za dodirom koja mu je davala neku sigurnost. Sad ga manje nosim, makar jos dosta, i sam sebi pronadje neku zabavu na podu, al jos zeli da sam kraj njega u blizini, i da ga gledam.

Meni to nosenje nije neki problem, osim, ako sam ekstra umorna. Al u principu mi je lipo nositi ga i pricat mu, i pricat s njim.