Ruke, ruke i samo ruke!

[bijelko]

ajme naježila sam se kad sam pročitala prvi post, kao da mog sina opisuješ. nikad to neću zaboraviti.
kolica je zavolio kad je počeo sjediti, a auto kad smo izašli iz jajeta. valjda mu se svidjelo da vidi okolo. joj kad se sjetim, pokušali smo putovati u sred noći, pred jutro, prije popodnevnog spavanja, ma kako god.... vriska do ludila.
prestrašno. kad sam ga ja morala voziti bez MMa znala sam pjevati da me ne ometa dok ne stanem i izvadim ga iz auta.
vidjet ćemo kakva će malena biti, za sad joj je sviđaju i kolica i auto, gledat ću kroz ružičaste naočale i misliti da je ona drugačija od njega

drži se!

[mishekica]

Oživjela si mi traume prvih mjeseci Ja sam isto najviše nosila na rukama i izbjegavala sve ostalo, koliko se dalo. Nađeš neki trik koji pomaže na neko vrijeme pa onda opet trpiš i tražiš novi. I tako doguraš do faze kad to sve nekako ipak prođe. I poslije kad se sjetiš čudiš se kako si preživjela
U vožnji su nama pomagali CD-ovi sa nekim pjesmicama i ona neka igra koja se stavi na sic ispred. Cica u vožnji nikako nije preporučljiva jer ako se mama vozi pored, treba isto biti vezana za slučaj 'nedajbože' da ne zgnječi dijete.
Ja sad kad gledam unazad mislim da sam i ja bila malo nesigurna i uvijek u strahu od tih njegovih reakcija i neprihvaćanja pa je on odgovarao na te signale. Iako, ne mora bit. Teško je sad znati. Ali vrijedi probati malo opustiti se.
Osim toga ipak treba obratiti pažnju na eventualne motoričke probleme. Djeca sa povišenim ili sniženim tonusom često puno traže da ih se nosi na rukama. Ali naravno, ne mora biti da je to.

Koliko god to bilo nehumano, srce mi se ispuni za svakog novog na ovoj temi.

Jasno mi je ovo za cicu u vožnji. To je bio trenutak očaja i nadam se da se neće ponoviti.

Nema kod nje motoričkih smetnji. Dapače, mislim da je malo i naprednija - s tri mjeseca i tjedan dana okrenula se s leđa na trbuh, nakon dva dana u drugu stranu, nakon tjedan dana s trbuha na leđa. Diže se na ruke od 10. dana. I tak, da sad ne drobim o tome. Nije da ona strašno traži da je se nosi, samo ne voli kad ne vidi okolo. Voli se igrati u gymu (imamo isti ovaj koji giussepe spominje) ili na prostirci... Voli zvečkice i igračkice, žvače sve što primi u ruku... Ali nekako voli da sam ja tu negdje. U vožnji se isto počne zabavljati (doduše, ponekad vrišti već od stana), ali kao da joj se dogodi neki klik u glavi i samo odjednom u vrisku. I to uspavljivanje dojenjem u hodu me ubija!! Danas me vrat boli.

A moguće je i da je sve to radi mojeg straha od njene reakcije. Istraumatizirana sam, štaš.

[mishekica]

ajme naježila sam se kad sam pročitala prvi post, kao da mog sina opisuješ. nikad to neću zaboraviti.
kolica je zavolio kad je počeo sjediti, a auto kad smo izašli iz jajeta. valjda mu se svidjelo da vidi okolo. joj kad se sjetim, pokušali smo putovati u sred noći, pred jutro, prije popodnevnog spavanja, ma kako god.... vriska do ludila.
prestrašno. kad sam ga ja morala voziti bez MMa znala sam pjevati da me ne ometa dok ne stanem i izvadim ga iz auta.
vidjet ćemo kakva će malena biti, za sad joj je sviđaju i kolica i auto, gledat ću kroz ružičaste naočale i misliti da je ona drugačija od njega

drži se!

Ja sam čvrsto odlučila ne voziti. Ionako se panično bojim voziti, a da mi ona još vrišti pritom... mislim da bih razmišljala o scenariju koji je mamitzi spomenula.