Je, pedijatrica nam je dala neke kapi za željezo, ali ja imam problema s davanjem tih kapi.

Npr skuham griz na mlijeku za doručak, kad ne gleda kapnem mu na žlicu (treba uzimati 7 kapi ujutro i 7 navečer, kada je gledao kako kapam ne bi više otvorio usta, nema te šanse), on ili pojede tu žlicu što je super i onda idemo dalje (dok otvara usta), ili skuži kap i neće više otvoriti usta, ili uopće neće jesti doručak taj dan (što je češća varijanta) pa onda iskemijam da mu za ručak nakapam npr 7 kapi u početak ručka pa nekad pojede (bar žlicu - dvije ručka a s tim i te kapi) a nekad neće niti ručati pa te kapi ostanu u ručku koji on nije pojeo. Ista priča je za večeru. Uglavnom, mislim da se je susjedinom psu i kokošima popravilo željezo.

Nedavno smo imali goste i par dana je kod nas bilo dijete koje kada treba jesti sjedne za stol i jede; kada treba oprati zube otvori usta; kada se treba obući ne bježi po stanu a kada ga uloviš ne mlati nogama i rukama tako da dok ga obučeš možeš slobodno pod tuš; kada treba ići spavati kaže laku noć, uzme slikovnicu i ide u sobu; dijete koje ponekad sjedne i poigra se s kockicama ili nečim drugim a ne juri ko sumanuto bez obzira je li vani ili unutra; kad mu režeš nokte ne urla kao da ga kolješ i kada treba piti sirup za željezo sam traži sirup i nakon što pojede 2 žlice želi još ....... Ja jako volim svoje dijete, ali brate mili, pa zar niti jedna stvar ne može biti jednostavna? (ovo je retoričko pitanje)

Niti ja nisam htjela na silu, ali morat ću mada ne znam kako to izvest, sirup je pljuvao van tj. prskao iz usta po podu, po kauču po stolu tj gdje je stigao. Zato mislim još jednom provjeriti željezo i nakon toga mu te kapi utrpavat u usta kako god budem znala i umijela. Nema druge. Morat ću na silu.