Ovak, vidim da imaš jako puno nedoumica glede krštenja pa ću ti napisati kako je bilo kad sam ja došla k našem župniku sa željom da mi krsti dijete:
on je rekao sljedeće: da li vjerujete? nakon što sam odgovorila sa da, dogovorili smo se za datum i dao mi je knjižicu u kojoj su bile osnovne upute tipa kako sam čin krštenja izgleda i onih par pitanja koja će svečenik postaviti kao i odgovore koje roditelji trebaju dati tijekom obreda i to je sve.
Nije pitao za naše sakramente, nije pitao da li sam ja ili muž pravoslavci, muslimani i sl. nije pitao da li smo crkveno vjenčani, da li smo uopće vjenčani...nije pitao apsolutno ništa.
Pitao je samo- da li vjerujete? I to je bitno, ništa drugo.
Napominjem da je župnik bio stariji, izbjeglica iz Bosne, iz ruralne sredine, a ponašao se zaista svjetski. Svi smo ga voljeli i jako poštivali.
Za mnoge druge župnike sam čula da su radili probleme, da ne kažem cirkuse potpuno nepotrebno. Mojoj prijateljici župnik nije htio krstiti dijete zato jer su se ona i muž vjenčali u drugoj župi i to je njega jako uvrijedilo. Svašta. Pa nije crkva njegova. Niti on to smije, niti ima pravo određivati neka svoja pravila.