Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
Ja mislim da casi nije problem red u glavi, niti prihvaćanje uloge vođe.
Ja ne znam jesu li nek djeca po temperamentu jednostavno takva, ili se tu ipak radi o tome da im nešto fali što roditelji ne prepoznaju.
U svakom slučaju, žao mi je da nisam puno ranije otišla na savjetovanje za D.
Evo ovo pitanje nedostaje li mu štogod što mi ne prepoznajemo je jedino koje me muči... Nemam nikakvu grižnju savjesti oko toga da ne može dobiti palačniku kad kupujemo sladoled, ili da čaša nije bila na pravoj strani. Stvarno mi se čini da imam red u glavi, mnogo veći nego s prvim sinom. Ono ja osjećam da mi j život sređen, da sam mirna sama sa sobom i mm to kaže za sebe. Kad sam ja mislila da je to neki oblik autizma, psihologinja mi je rekla da je to jednostavno takav karakter i ponovila cijeli splet ovih tehnika kojima treba upravljati djetetom... ni riječi o tome da on bude sretan... Mislim da ću naći neku drugu i jasno joj objasniti koji je naš problem...
I što vi mislite, ne samo o mom sinu, kojeg ne poznajete, nego općenito, postoje li takva djeca koja su takva jednostavno po temperamentu?