gle, netko može, netko ne može.
ja imam 4 elementa ocjenjivanja (razumijevanje: diktati, razumijem što čitam; usmeno izražavanje: prepričavanje, konverzacija: pisano izrašavanje: prijevodi, školske zadaće; jezične zakonitosti: gramatika.)
sve su ocjene jednako vrijedne.
nema ocjena iz zalaganja, ne dopuštam mogućnost da se napravi plakat da bih zaključila višu ocjenu...za tri minusa, u bilješke upisujem jedinicu.
ovo su pravila koja svako dijete zna, jer ih napomenem, a oni zapišu u bilježnicu prvi nastavni sat.
istina...nekada je dijete po znanju nekakva slabašna četvorka, prosjek ocjena daje mi 3,40, npr...onda gledam bilješke: piše li zadaće redovito, nosi li pribor, odnos prema radu, trud, blablabla...imala sam takav slučaj ove godine i djetetu zaključila 4, iako mi aritmetička sredina nije govorila tome u prilog.
nad nekim ocjenama meditiram i danima...i zato me posebno nesretnom čini kada netko preispituje moj rad.