 |
|||
Povratak na posao - kad ste se ponovno "ufurali"
Radim već preko 4 mjeseca, a još nisam skroz "up and running"... i to me već debelo nervira.
Spora sam, slabije kopčam, griješim... multitasking mi nije viša jača strana...
Koliko je vama bilo potrebno da postane "one stare". Nekad sam radila i pričala na telefon istovremeno.. i još pratil ašto se dešava u uredu... a sad jedva da pratim svoje misli.
Ima li mi spasa?
ja radim od 10. mjeseca i nisam još ni na pola puta
ma ne znam, radim posao koji zahtijeva stvarno ful koncentraciju cijelo vrijeme, dobru organizaciju, brzu reakciju
i cijelo vrijeme ljudima ponavljam kako sam poglupila ovo vrijeme dok sam bila doma i neka me razumiju
jednostavno mi se neki dio mozga isključio za ove 2,5 godine kako sam bila doma
iako sam i doma sa blizancima trebala raditi mnogo više stvari odjednom - i radila sam, bez problema
ovo je jednostavno drugačije
i stvarno se lagano vraćam, ali zatiltam ponekad i sve me nekako više strah da ću zaribat nešto važno jer kao da sam još uvijek blokirana u nekom dijelu glave, ne znam kako to bolje opisat
A morala sam se odmah ufurati, kakvo ufuravanje? Ipak, ja sam se vratila nakon 6 mj, pa i nije bilo nekih promjena.
obično se vratim na staru razinu intelektualnog funkcioniranja u toku 3. godine od poroda. sad mi se opet pamet vraća polako ali sigurno
ali u samu rutinu posla sam se jako brzo ufurala, nakon cca mjesec dana sam imala osjećaj kao da nisam ni otišla
ma ja isto pratim sve što treba jer tako mora biti, samo imam neke propuste i greške koje prije ni u ludilu ne bi napravila
slicno kao lutonjica.
na poslu moram citati neke radove na engleskom. sad kad ih citam jasno mi je koji su lose napisani, a u pocetku sam bila tupkasta i glupkasta i na super radove i na ove lose. svi su mi se cinili neuhvatljivi za moj mozak. sad kad citam lako skuzim o cemu se radi, a prije, sam zujala.
Posljednje uređivanje od spajalica : 08.05.2013. at 14:20
Ja sam izbivala 2 godine i trebalo mi je preko 6 mjeseci da se potpuno osjecam ko riba u vodi na svom poslu. Ma i vise. To ne znaci da nisam bila u stanju odradjivati svoj posao nego da mi je trebalo vise koncentracije i truda za istu stvar, plus ambicija mi je bila a ono, ravna nuli. A na prvu konferenciju otisla sam tek nakon sto sam vec preko godinu dana radila, prije toga sam dvije bila otkazala jer nisam bila spremna. Bas sam bila dosla u super poslovnu formu i sad sam opet na porodiljnom
Uh Charlie, mene isto nije bilo dvije godine.
Dakle još bar dva mjeseca... taman će doći vrijeme godišnjih.
Za mene onda, izgleda, nema spasa...
Ne radim već više od 6 godina - to je 100%-no zaglupljenje, jel tako?
Ma ja radim honorarno i to je tek tupilo. Ali u jednom drugačijem smislu:
Odradim ja kad se ufuram, al sve je meni bitnije nego se laktat za dobit više posla...za to jednostavno nemam afiniteta. Tako da radim manje nego bih mogla po znanju i iskustvu
Jako brzo, a nisam radila 1,5 g i to dosla na novi posao. Mislila sam da se necu ufurati, da sam ispala iz 'stosa' jer mi je posao vezan uz svakodnevno pracenje zakona, ali vrlo brzo sam nadoknadila i preporodila se i vratila medu zive. Posao mi je bio spas a pomoglo je i to sto sam upala u super ekipu.
Kad sam se vraćala na posao prošlo je tri godine (malo čak i više) kako nisam radila. Tri dana sam malo zujala, glava mi je bila negdje drugdje, a onda kad sam se primila ozbiljnijih projekata sam shvatila da sam bolja u tome nego ikada. Donijela sama sa sobom neke nove kvalitete, širinu kakvu prije nisam imala. I ono što mi je čitav radni vijek do tada falilo, sposobnost da umanjim važnost svakoj gluposti koju radim. Svemu sam nekako pristupala smirenije, sa svijesnošću da ni jedan projekt nije početak i kraj svijeta sam ih mogla puno bolje obavljati. Ali da, više nikad nisam bila (niti ću valjda biti) pedantna do boli, nego se moram natjerati da budem pedantna koliko moram biti i više ne pamtim kao prije pa si svaku glupost moram pisati. Uglavnom, više nikad nisam bila ista kao prije porodiljnog i shvatila sam da je to dobro, imala sam nešto novo.Možda stvari treba pogledati iz te perspektive.
ja sam se odmah ufurala ali mi je problem organizacija posla i kuće, dosta sam iscrpljena a tek je počelo. znači već u 3 popodne sam za ništa a tek onda nastupa dio u kojem mi treba energije.
ja sam mutava cijelo vrijeme, ne mogu se toga oslobodit od prvog porodiljnog...bauljam tako vec 4 godine. doduše, muči me i niski tlak...imam bas groznih dana
ja sam se isto odmah ufurala, ali kao i deaedi vratila sam se nakon 6 mjeseci. jedino mi je problem kada sam bas jako neispavana, onda mi se dogadja ovo sto kaze spajalica, citam neki rad 5 puta i nista mi nije jasno. drugi dan, ako sam odmorna, sve ulovim iz prve. ali to nema veze s majcinstvom direktno, nego sa umorom- koji isto doduse cesto prati.
Sadržajno sam se odmah ufurala, ali emotivno nisam više ona stara. Manje mi se da raditi, nije mi toliko napeto kao prije.
I malo se teže koncentriram, ali dajem šansu organizamu da se još malo oporavi
Počela sam prošli tjedan, nije bulo nikakvog ufuravanja. Svi sustavi na 'on' kako sam ušla u razred
Ono što me generalno smeta u odnosu na djevojačke dane je slabija memorija (kratkoročna, s dugoročnom sam u plusu) i slabija koncentracija. Ali s druge strane, stigla mi je smirenost a perfekcionizam se smanjio tako da sam zadovoljna.
Uf, ja se za koji tjedan vracam na posao nakon skoro pet godina. U stvari, ne vracam se, vec pocinjem na novom radnom mjestu.
Vec sam ih upozorila da sam "malo" zahrdjala, no meni se taj "malo" cini jaaaako puno, no ne mozes to reci buducem poslodavcu na intervjuu.
ja se za tri tjedna vračam i zanima me kaj bu me dočekalo, u kontaktu sam s firmom jer mi tam i muž dela. Doma sam tri godine
Trebalo mi je dugo vremena. Baš sam se nekako i ja osjećalo poglupljeno i pogubljeno u svemu. Mislim brzo se čovjek ušlihta u sam rad ali imati onaj elan, brzinu, koncentraciju, rutinu za to je trebalo vremena. Ali definitivno se puno prije umorim i nekako mi je teže, pa ispada sretna okolnost što nisam na nekoj poziciji (mislim čovjek bi trebao težiti napredovanju ali nekako mi je lakše što sam na starom mjestu, jer odgovornije pozicije kod nas znači da imaš još manje vremena za privatan život - i ovako sam preumorna od tempa rada da mi se svede radni tjedan na luđački tempo na poslu po 9 sati ako ne i više, a iza toga igranje sa djetetom do spavanja, a nakon toga ravna crta -nesposobna za bilo što drugo osim da se resetiram za novi dan -užas).
Ono što mi je pozitivno što se kao mama daleko manje nerviram oko posla nego prije - prioriteti su se promjenili.
I eto nakon 3 godine rada opet ispočetka i sve me strah kako ću se uspjeti prilagoditi nakon ove trudnoće obzirom na promjene koje se događaju na poslu.
E,ovo je tema za mene.Ali sad kad konacno opet imam vremena za forum,oni prvi vristeci utisci mog povratka na posao slegnuli su se i nekako postali zamuceni i magloviti.Nakon godinu i pol dana totalnog odmaka od firme ili gotovo ikakvih informacija o njoj(osim par kava sa kolegicama) upala sam usred godisnjih odmora i totalnog manjka ljudi.Prva tri dana bilo mi je za plakati.Drugi radni dan sam vec radila,morala raditi tocnije,sama.Tri dana sam trpila uzasnu migrenu od pritiska i stresa.Ocekivala sam nekakvo lagano uhodavanje a od njega ni slovca.Podrske odnikud.Svi presretni da sam dosla da mogu na godisnje odmore.Zovem rukoviditelja prvi dan zaleci se na raspored u kojem sam vecinu dana sama na salteru,kolegice me placno gledaju-nece moci na godisnje odmore...Dosta suhoparnih cinjenica.Ne mogu vam docarati kako sam se osjecala nekompetetno,inferiorno,neadekvatno situaciji,nesigurno.Trebalo se prisjetiti pravila,sistema,programa...a ja zaboravila okretati stranice na monitoru.Sve zaboravila.Cak i imena nekih daljih kolega,telefonske brojeve...Inace vec dugo vremena osjecam da su mi neke sinapse kojima se vise nisam sluzila tokom 500 dana mog odsustva, odumrle ..to me i inace u komunikaciji sa ljudima van domene koja me zaokupljala(citaj bebe i majcinstva) dovodilo cesto u neugodnu situaciju.Zaboravila sam razgovarati,cavrljati...ja koja sam citala 3 do 4 knjige mjesecno prije trudnoce, nalazila sam se stalno u situaciji da mi fali rijecnik.Sjetila bi se engleske rijeci za nesto,ali ne i hrvatske....Usporilo mi se shvacanje.Nisam nikad bila klikeras koja bi znala britko uzvratiti,ali uvijek bi se naslo nesto,neki odgovor.Sad ostanem u muku.Ne kopcam.Nekad bi mi krizaljke bile dosadne jer sam ih ispunjavala do zadnje rijeci,rijesavala sudoku i to kombinacije...Sinapse su prstale.Sad je oseka.
Nakon mjesec dana rada,ide na bolje.Mrvicu.Stalno opcenje s ljudima ima efekta,ali jos uvijek sam nezadovoljna.Naucila sam posao donekle,prisjetila se starih stvari,apsolvirala nove,ali...jos uvijek steka komunikacija i shvacanje.Jednom rijecju koju izbjegavam,ali tu je...osjecam se priglupo.Mrzim taj osjecaj...tocno znam sto misli osoba s kojom komuniciram kad joj ne dam zadovoljavajuci odgovor ili reakciju...osjetim muk,tok misli...slaganje utisaka...hm..nesto ne stima..Nadam se da cu se ubrzo vratiti na stare tracnice jer ne volim o sebi misliti ruzno.Hvala cure na ovoj temi.
Sela, kod mene totalno slična situacija kao i kod tebe. Upala u vrijeme godišnjih, nakon 18. g. rada u istoj firmi nekim ljudima koji su došli dok mene nije bilo (a koristila sam 2 porodiljna, tj. porodiljni za 2. i 3. dijete; pa me nije bilo gotovo 5 god.) objašnjavam da ja nisam nova i sl. Neke stvari mi idu na živce, neke više, a neke manje. Uglavnom gura se... Sad sam već uočila par greški u poslu koje su moje zamjene tijekom ovih godina radile, pa ih rješavamo... Vjerujem da sam se vratila na staro, samo kaj imam 2 djece više, pa su i moje brige i moj život neponovljivo otišli u nekom drugom smjeru od 2008. do ovdje...
Ajme Sela... tako sam se pronašla u tvom opisu..
Evo, sad tri mjeseca nakon otvaranja topica, mogu reći da je malo bolje. Ali malo...
Hajde,utjesno je da ste se mnoge vrlo brzo vratile na stare tracnice.I bile jos bolje i kvalitetnije kao osobe i kao djelatnice.Ocekujuci taj dan...
ajme kad se sjetim - mlađahni kolega mi pošalje neki problem, ja ga riješim, a on ohrabrujućim tonom kaže: evo, prvi riješeni problem!winnerica prvotno napisa
(ja sam promijenila posao)
nikad
nisam ona stara. nema spavanja cijelu noc. posao nije centar mog interesa. tlak mi je nizak i bauljam...s tim da ja nemam neku duzu pauzu od posla. sa svakim djetetom sam radila do dva mjeseca prije poroda i 6 mjeseci nakon....ali nisam učinkovita kao prije. ni priblizno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom