U trenucima slabosti i nemogućnosti obuzdavanja, zabavljanja, vlastitoga djeteta pogledam listu knjiga koje sam pročitala i pomislim kako je to sve teorija i da odista ne znam kako provesti sve to u praksi.

Svugdje pokupiš koji tips&tricks, trudiš se sve raditi kako kažu - primjenjivana attachment parenting metoda, s njom bi kažu sve trebalo biti lakše; odgoj ovakav-onakav; montessori prilagodba prostora, aktivnosti za djecu; discipline book ovaj - onaj ...

Danas sam otišla u knjižnicu i potražila knjigu "Mali tiranin". Nije je bilo, ali neću prestati tražiti ...


Očito nešto krivo radimo ... Ali što?!?!
Kažu - sve im objasni, njihovim jezikom; budi dosljedan i bla-bla-bla ...

Kako?!? Najgore mi je što me trenutno dijete uopće "ne doživljava" i što mi pobjegne gdje stigne, a ja ne mogu trčati za njom. Vičem, molim, kumim, odvlačim pažnju, po cesti, dućanima, knjižnici: "Stani! Nemoj! Dođi! Vidi! Hajde!" Ma ništa ne djeluje, samo mi se smijulji i ode dalje ... Sve joj je igra, samo čekam kada će mi podletjeti pod auto ...
:/

Malo se izjadah ...