Sve je to teorija ...

[Vrijeska]

U trenucima slabosti i nemogućnosti obuzdavanja, zabavljanja, vlastitoga djeteta pogledam listu knjiga koje sam pročitala i pomislim kako je to sve teorija i da odista ne znam kako provesti sve to u praksi.

Svugdje pokupiš koji tips&tricks, trudiš se sve raditi kako kažu - primjenjivana attachment parenting metoda, s njom bi kažu sve trebalo biti lakše; odgoj ovakav-onakav; montessori prilagodba prostora, aktivnosti za djecu; discipline book ovaj - onaj ...

Danas sam otišla u knjižnicu i potražila knjigu "Mali tiranin". Nije je bilo, ali neću prestati tražiti ...


Očito nešto krivo radimo ... Ali što?!?!
Kažu - sve im objasni, njihovim jezikom; budi dosljedan i bla-bla-bla ...

Kako?!? Najgore mi je što me trenutno dijete uopće "ne doživljava" i što mi pobjegne gdje stigne, a ja ne mogu trčati za njom. Vičem, molim, kumim, odvlačim pažnju, po cesti, dućanima, knjižnici: "Stani! Nemoj! Dođi! Vidi! Hajde!" Ma ništa ne djeluje, samo mi se smijulji i ode dalje ... Sve joj je igra, samo čekam kada će mi podletjeti pod auto ...
:/

Malo se izjadah ...

[maria71]

najvjerojatnije je ljubomorna na novu bebu

i općenito n a novonastalu situaciju

[tanjads]

Kako?!? Najgore mi je što me trenutno dijete uopće "ne doživljava" i što mi pobjegne gdje stigne, a ja ne mogu trčati za njom.

Kako mislis ne mozes trcati za njom? Meni je to glavna metoda. Kazem ja sve, ali najbolje pali kad ga podignem i odnesem od onog sto ne smije. Jest da se dere, ali sto mu mogu. U pocetku se cini da ne pali, npr. napada i dalje kantu za smece, ali nakon par tjedana, mjesec dana skuzim da su se nasrtaji na kantu prorijedili.

[snorki]

cekaj, Vrijeska jos nije rodila

kazem; jedno je teorija, a drugo praksa. Naravno, sve te knjige mogu pomoci u odgoju, ali nikada dijete ne mozemo odgojiti "po knjigama".

Moj muz uvijek kaze da vecinu tih knjiga napisu ljudi, koji nemaju iskustva sa djecom. Ili ih napisu na vlastitom iskustvu, a svi dobro znamo da djeca nisu ista, i da sto kod jednog ide, kod drugog ne.
Nisam protiv teorije, jer sam u knjigama o odgoju, ali i na Forumu pronasla mnogo stvari koje mogu primijenit ko svoje djece. Ali, mnogo je vise je stvari koje mojoj djeci ne pasu.

[snorki]

Kako?!? Najgore mi je što me trenutno dijete uopće "ne doživljava" i što mi pobjegne gdje stigne, a ja ne mogu trčati za njom.

Kako mislis ne mozes trcati za njom? Meni je to glavna metoda. Kazem ja sve, ali najbolje pali kad ga podignem i odnesem od onog sto ne smije. Jest da se dere, ali sto mu mogu. U pocetku se cini da ne pali, npr. napada i dalje kantu za smece, ali nakon par tjedana, mjesec dana skuzim da su se nasrtaji na kantu prorijedili.

zena je trudna i zato ne moze trcat za djetetom.
Sjecam se togaaaaaaa Pravo zeznuto

[emily]

Danas sam otišla u knjižnicu i potražila knjigu "Mali tiranin". Nije je bilo, ali neću prestati tražiti ...

imala sam ja doma iskopirani primjerak, ali sam u zadnjem naletu ciscenja bacila u smece
meni je ta knjiga uzasna. cista patologija

[zea]

Nemam svoje dijete, ali sam imala brata koji je bio pravi mali tiranin. Imao je sve karakteristike neodgojivog djeteta, uvijek radio gluposti, dobar dio svog djetinjstva je proveo u šavovima i modricama,igrao se indijanaca na balkonu i palio vatricu, probao cigaretu još negdje u trećem razredu, treba li još primjera? Sve to je bilo unatoč dobrom i brižnom odgoju, i stalnom brigom za njega. Nakon toga svega, čovjek bi rekao, teško da će se taj ikada smiriti. Ali evo danas, kad ima 20.god., mogu reći da je moj brat najbolji na svijetu. Ni traga onom malom tiraninu, ponos je svojih roditelja, vrijedan, pametan i odgojen.

Uglavnom hoću reći, da sam iz svoje vlastite obitelji zaključila, da je bitna stavka dobrog odgoja, vrlo važno da roditelj bude uporan. Koliko god možda u tom trenutku djeluje da ne daje nikakve rezultate, i ne ostavlja nikakav trag u djetetu, dobar temelj se izgrađuje i utječe na dijete iako je nama momentalno nevidljiv.
Zato, Vrijeska mislim da ne trebaš brinuti. Možda djeluje beznadno ponekad, ali trud i ljubav koju daješ svojem djetetu sigurno će se isplatiti i uroditi dobrim plodom.

[snorki]

Nemam svoje dijete, ali sam imala brata koji je bio pravi mali tiranin. Imao je sve karakteristike neodgojivog djeteta, uvijek radio gluposti, dobar dio svog djetinjstva je proveo u šavovima i modricama,igrao se indijanaca na balkonu i palio vatricu, probao cigaretu još negdje u trećem razredu, treba li još primjera? Sve to je bilo unatoč dobrom i brižnom odgoju, i stalnom brigom za njega. Nakon toga svega, čovjek bi rekao, teško da će se taj ikada smiriti. Ali evo danas, kad ima 20.god., mogu reći da je moj brat najbolji na svijetu. Ni traga onom malom tiraninu, ponos je svojih roditelja, vrijedan, pametan i odgojen.

Uglavnom hoću reći, da sam iz svoje vlastite obitelji zaključila, da je bitna stavka dobrog odgoja, vrlo važno da roditelj bude uporan. Koliko god možda u tom trenutku djeluje da ne daje nikakve rezultate, i ne ostavlja nikakav trag u djetetu, dobar temelj se izgrađuje i utječe na dijete iako je nama momentalno nevidljiv.
Zato, Vrijeska mislim da ne trebaš brinuti. Možda djeluje beznadno ponekad, ali trud i ljubav koju daješ svojem djetetu sigurno će se isplatiti i uroditi dobrim plodom.

kao da pises o mom rodjaku.
Kao dijete je cigaretama palio zavjese, rezao carape na sitne komadice...
Niko od njega nije mogao sjesti za stol, jer je on bas u tom momentu morao igrati tenisa
Sada je divan muz i otac dvoje djece. Ma ni traga od onog malog tiranina.
I kada mu pricaju sta je sve radio kaze "pa mama zasto me nisi tukla"
Ustvari, on je bio uzasno razmazen. Bio je jedino dijete, sa mamom koja mu je sve pustala.

[tanjads]

Kako?!? Najgore mi je što me trenutno dijete uopće "ne doživljava" i što mi pobjegne gdje stigne, a ja ne mogu trčati za njom.

Kako mislis ne mozes trcati za njom? Meni je to glavna metoda. Kazem ja sve, ali najbolje pali kad ga podignem i odnesem od onog sto ne smije. Jest da se dere, ali sto mu mogu. U pocetku se cini da ne pali, npr. napada i dalje kantu za smece, ali nakon par tjedana, mjesec dana skuzim da su se nasrtaji na kantu prorijedili.

zena je trudna i zato ne moze trcat za djetetom.
Sjecam se togaaaaaaa Pravo zeznuto

Ups! Dvojka iz citanja. Meni povremeno padaju na pamet oni povodci za djecu koje Ameri koriste, vodaju ih ko cucke. Salim se, ha, ha.

[cekana]

...samo faza, sjećam je se, proći će, ali izluđuje, da!

[sorciere]

"Stani! Nemoj! Dođi! Vidi! Hajde!"

ja bi te otkantala u sekundi !

pusti knjige i savjete. tvoje dijete je individualac, ne "špranca" iz knjige, i ne dijete koje su već odgojili - pa ti govore da to isto napraviš svom djetetu.

vodi se intuicijom, pazi na izraze koje koristiš (izbaci negacije, naredbe...). NEMOJ dirati šporet - je poziv da to napravi. PAST ĆEŠ - je "naredba" da padne...

moj nećak je u toj dobi slušao kako ja ispunjavam obrasce za akreditive ! nije bilo šansi da ga smirim, i ja sam mu pričala o poslu: koji šifarnik ide za države, koji za poslove, što radi narodna banka s prijavom, kako će me hapit devizni inspektorat ako nešto zabrljam... svi su mislili da sam totalno luda - ali ja sam ga uvijek uspjevala smiriti. drugi nisu. a poslovni riječnik definitivno nije spadao u "njegov jezik" .

ovo drugo: vičem, molim, kumim - samo pokazuje da NISI bila dosljedna u nekim stvarima. a klinci to kuže i koriste.

ja sam oko kikice skakala, i svi su govorili da će biti razmaženo derište. ispala je totalno suprotna. ja sam joj govorila da ju mama voli najviše na svijetu - čak i kada viče. i ona mi je dolazila u zagrljaj nakon što sam vikala na nju - i ponavljala: mama te voji puno, najvise na sjetu... ja sam joj to potvrdila, i upozorila na ono što je napravila.

postojale su stvari (i još uvijek postoje) - koje se mogu raditi SAMO kod kuće, ali ne i u tuđoj kući. postoji određena sloboda - da se jede što se hoće, kad se hoće, i koliko se hoće... jer to se može samo doma... može se šetati u spavaćici cijeli dan ako je doma - i ako joj se to sviđa. itd...

djeci treba određena sloboda (jer svugdje drugdje su pravila), treba im mogućnost da budu samostalni, ali i da nam dotrče u zagrljaj kad se zveknu u najobičniju stolicu ...

nemoj stavljati dijete u kalup - i to je to...

[snorki]

"Stani! Nemoj! Dođi! Vidi! Hajde!"

ja bi te otkantala u sekundi !

pusti knjige i savjete. tvoje dijete je individualac, ne "špranca" iz knjige, i ne dijete koje su već odgojili - pa ti govore da to isto napraviš svom djetetu.

vodi se intuicijom, pazi na izraze koje koristiš (izbaci negacije, naredbe...). NEMOJ dirati šporet - je poziv da to napravi. PAST ĆEŠ - je "naredba" da padne...

moj nećak je u toj dobi slušao kako ja ispunjavam obrasce za akreditive ! nije bilo šansi da ga smirim, i ja sam mu pričala o poslu: koji šifarnik ide za države, koji za poslove, što radi narodna banka s prijavom, kako će me hapit devizni inspektorat ako nešto zabrljam... svi su mislili da sam totalno luda - ali ja sam ga uvijek uspjevala smiriti. drugi nisu. a poslovni riječnik definitivno nije spadao u "njegov jezik" .

ovo drugo: vičem, molim, kumim - samo pokazuje da NISI bila dosljedna u nekim stvarima. a klinci to kuže i koriste.

ja sam oko kikice skakala, i svi su govorili da će biti razmaženo derište. ispala je totalno suprotna. ja sam joj govorila da ju mama voli najviše na svijetu - čak i kada viče. i ona mi je dolazila u zagrljaj nakon što sam vikala na nju - i ponavljala: mama te voji puno, najvise na sjetu... ja sam joj to potvrdila, i upozorila na ono što je napravila.

postojale su stvari (i još uvijek postoje) - koje se mogu raditi SAMO kod kuće, ali ne i u tuđoj kući. postoji određena sloboda - da se jede što se hoće, kad se hoće, i koliko se hoće... jer to se može samo doma... može se šetati u spavaćici cijeli dan ako je doma - i ako joj se to sviđa. itd...

djeci treba određena sloboda (jer svugdje drugdje su pravila), treba im mogućnost da budu samostalni, ali i da nam dotrče u zagrljaj kad se zveknu u najobičniju stolicu ...

nemoj stavljati dijete u kalup - i to je to...

Super si to napisala.
Nego interesantna mi je recenica, pa cu parafrazirat (lakse nego kopirat :
Dijete dolazi u zagrljaj i kada ga ruzimo...

To se meni sa Editom redovno desava. Ako je ruzim zbog proljevanja vode (to redovno radi) i ako se rasplace zato sto je ruzim, redovno dodje meni u zagrljaj. Nema ono da nece da komunicira samnom i slicno.

[Vrijeska]

A šta da joj kažem kada se ona zaleti i počne trčati, pretrči cijeli park dok sam ja tek na prvih 10 metara i dođe do ruba ceste?!? Jedino što u tom trenutku mi pada na pamet: Stani! Stop!

Metoda odvlačenja pažnje i "obrasci za akreditive" tu ne pomažu ...

Ili jedna banalna situacija gdje sam dosljedna ali ću puknut za koji dan ako se bude ponavljala: dobila je nove cipele (i to ponavlja sa svim novima cipelama koje dobije), i hoće ih nosati po kući. Sorry, ne dam. Vani gaza svukuda, a po kući se valja po podu - jedno s drugim ne ide. Cipele se moraju skinuti i mora obući papuče. Ali ne, ona već vani počne pripremati teren: Mama, je l tako da mi nećeš skinuti cipele kada uđemo u kuću?
"Dušo, cipele su za hodanje po vani, prljave su, imamo lijepe papuče, ugodnije je u njima bla bla bla ..." i već tada počne deračina...
Nakon ulaska u kuću to traje još nekih pola sata, deranja i sl. Sjedi na ulazu, ne smije šetati po kući dok ih ne skine, ili ako ih ja skinem onda nas čuju do Dubrovnika ... I tek kada se smiri onda obuče papuče.

I tako tijekom dana se sjeti nekoliko puta obući cipele u kući i onda ispočetka.

Posebne dodatne papuče je dobila samo da to ne radi, ali ne. Cipele su veća fora ...
Uglavnom ja to ne mogu više slušati i 10 puta dnevno lijepo razgovarati o nenošenju cipela po kući... Ne pali niti odrešito "Ne."
Lako bi bilo da su to samo cipele - popustila bih u početku i počistila pod, nego u tu kategoriju dolaze i gumene čizme, i buce, mokre, suhe, blatnjave itd.
I sada ako popustim, naravno da ću biti nedosljedna i da ona teoretski može početi primjenjivati takvo ponašanje i na druge stvari ...


... :?

[momtobe]

Ja stvarno neću ovdje pametovati, nemam još dijete i nemam pojma o ovakvim situacijama. Samo me ova priča podsjetila na mene- ja obavezno hodam po kući u novim cipelama! To mi je gušt, ogledati se u ogledalu i diviti im se. Hoću reći, razumijem tu potrebu. Mislim da svojoj curici to neću braniti, jer ni ja nisam spremna odreći se paradiranja u cipelama, a kao što se zna roditelji su uvijek uzor djetetu.
Možda tvojoj curici fali malo slobode od svakodnevne rutine. Da joj dopustiš nešto nesvakidašnje...ili to napraviš sa njom. Napravite modnu reviju po kući, npr.

[andrea]

pa, vrijeska, operi joj cipele i nek hoda po kući, pa proći će ju već, ne boj se, ako te to baš toliko smeta :?

ne kužim šta te više smeta; to što cipele nisu za po kući ili to što ti ona proturječi, pa i ti onda inzistiraš da obuje papuče ?!

ok, kužim da su cipele zmazane, ali opereš ih i nek ih nosi, ak već voli; ja tu ne vidim nikakav problem

[apricot]

Danas sam otišla u knjižnicu i potražila knjigu "Mali tiranin". Nije je bilo, ali neću prestati tražiti ...

Imam ja, što nisi prekjučer rekla.
Nisam u njoj našla što sam tražila, ti možeš probati...

[dijanam]

Ja te Vrijeska valjda kuzim.
Ne radi se toliko o cipelama koliko o dosljednosti.
Samo je pitanje di nam je kome granica i sto je kome prihvatljivo.
Ako imas previse "takvih" situacija (koje u tom stanju mozda i ne mozes sve drzati pod kontrolom) onda mozda i ne bi bilo lose da
napravis restrukturiranje dozvoljenih i nedozvoljenih stvari.

Al ko sto rekoh, ja te kuzim. Jer ja neki put imam osjecaj da sam kod neke stvari pretjerala u zahtjevima prema djetetu. Promislim bolje i skuzim da zapravo i nema nekog ozbiljnog razloga zasto ne dozvoliti nesto djetetu. Ali onda cesto i dalje guram do kraja s tim zahtjevom jer ne zelim da dijete dobije poruku da se moja odluka mijenja upornim zahtjevanjem. Nastojim da "ne" ostane "ne" do kraja.

[tanjads]

Ja te Vrijeska kuzim, iako ja ne izuvam ni sebi cipele po kuci. To je tvoja kuca i tebi to smeta. Mislim da je to sasvim dosta. a sto se tice gnjavljenja i deranja, ja ne vidim drugog izlaza vec da nastavis kao i do sada. I pratis kako se s vremenom smanjuje vrijeme vriske i nagovaranja. Uz to, obzirom d si joj vec sve objasnila, ne trebas joj vise nista objasnjavati, samo NE i skidanje cipela. Skratit ces mucnu situciju i sebi i njoj. A ubrzo ce i protesti puno krace trajati. Mozes joj smisliti neke specijalne situacije (ali da je jasno koje su to) kad joj je iznimno dozvoljeno nositi cipelice po kuci.
Izdrzi, isplatit ce ti se.

[Ancica]

Kako?!? Najgore mi je što me trenutno dijete uopće "ne doživljava" i što mi pobjegne gdje stigne, a ja ne mogu trčati za njom. Vičem, molim, kumim, odvlačim pažnju, po cesti, dućanima, knjižnici: "Stani! Nemoj! Dođi! Vidi! Hajde!" Ma ništa ne djeluje, samo mi se smijulji i ode dalje ... Sve joj je igra, samo čekam kada će mi podletjeti pod auto ...

Ja ovakve stvari ne toleriram. Ako treba, pod ruku i nosi, posebno kad se radi o opasnim situacijama.

[sorciere]

vrijeska - ne kužim te za cipele, sorry... podsjećaš me na moju sestru ...

sjećam se kad sam nećaku dala jednu košuljicu. bio je TAKO SRETAN da je u njoj htio spavati (popodne). moja sestra je napravila cijelu dramu, i dijete je u suzama jedva zaspalo.

kikica je mogla u novim cipelama, bucama, tenisicama, i ostaloj obući hodati po cijeloj kući. mogla je i spavati popodne u odjeći u kojoj je došla iz parka (cipele smo skinuli ).

ono što je MORALA prihvatiti (i prihvatila je) da se to NE radi, ali da joj ja to dozvoljavam SAMO doma. u tuđoj kući se to NE SMIJE. i to je naša "tajna", jer drugi to ne trebaju znati.

uvjerena sam da je moje dijete puno bolje odgojeno od mnogih koji su imali "red i disciplinu".

dijete nije kopija tebe, ima svoje osjećaje i svoja veselja. daj se dogovori s njom da se cipele očiste od hodanja po vani, pa da onda u njima hoda po kući, ili joj daj do znanja da ti je to čišćenje puno posla (npr. ne možemo u šetnju jer moram očistiti kuću od blatnih cipela) - pa će stvari doći na svoje.

tanjads - to nije samo vrijeskina kuća, već i djetetova kuća. nove cipele su za nju nešto što je za nas možda novi auto.

biti dosljedan ne znači dresirati dijete da se ponaša po našim pravilima, već uvažavati i njihove želje i tražiti kompromise. i onda se držati tih kompromisa.

[Sanjica]

"Mali tiranin" ti je zgodan za pročitati utoliko da shvatiš kakvih STRAŠNIH primjera ima....Bar ćeš se malo utješiti, ako ništa drugo.

Moj primjer je bio deračina. Svaki dan smo ja i moj sin išli pješke u vrtić vrlo prometnom i vrlo opasnom ulicom. Jednostavno nije bilo šanse da riskiram i dva metra da ode sam ispred ili iza ili kraj mene. Jednostavno bih ga čvrsto primila za ruku, a on bi se derao ko vol. Bilo me sram, al bolje malo srama nego da ga doživim pod kotačima. Brzo se naučio držati me za ruku bez opiranja i to mu je postalo normalno. Imao je tada oko dvije godine.

Sad nakon 10 godina ponavljam priču. Za sada se još vozimo u kolicima i već me jeza hvata od novog treniranja. Kad je tako lijepo trčati i bježati dok te mama hvata....

[Mamita]

joj vrijeska,

sami je dosta poslušan i boljažljiv prema strancima vani, ali sad uopće ne idem nigdje sama s njim, čekamo mm-a i ona tek idemo van. strah me ko psa da ga neću moći zaustaviti kad odjuri iako nije nikad. jer ja se sad samo kotrljam znači eventualno ako krene po nizbrdici

moje metode su ti da gotovo nikad ne koristim riječi koje počinju sa ne- jer na njih poludi. svako mogu li? odgovor je možeš ali...kasnije, sutra, do ovo napraviš prije tralala...

[Vrijeska]

cipele su jedino što ne dozvoljavam (možda zbog vlastite komocije jer mi se trenutno ne peru cipele?! popustila bih ja, ali onda ode k vragu teorija o dosljednosti) i što se dogodi danas?!?
Dijete bilo doma s bakom, i ja se vratim a ona ponosno u cipelama!!




No, kada smo došle u naš stan - hoćemo li skinuti cipele? Skinula ih - prvo je bilo njenjenje, no kada sam je pitala nakon pet minuta opet - otišla je i skinula ih Ima nade...


Imamo i modne revije i previše njih, uz cipele dansa me dočekala s kacigom na glavi i u sasvim desetoj robi (na kauču su bile još dvije-tri odjevne kombinacije) od one u kojoj sam ju ostavila ... Ne smeta mi, nek se presvlači, spava u čemu god hoće, to sam joj dozvolila od početka, ali cipele ....

[Vrijeska]

Kako?!? Najgore mi je što me trenutno dijete uopće "ne doživljava" i što mi pobjegne gdje stigne, a ja ne mogu trčati za njom. Vičem, molim, kumim, odvlačim pažnju, po cesti, dućanima, knjižnici: "Stani! Nemoj! Dođi! Vidi! Hajde!" Ma ništa ne djeluje, samo mi se smijulji i ode dalje ... Sve joj je igra, samo čekam kada će mi podletjeti pod auto ...

Ja ovakve stvari ne toleriram. Ako treba, pod ruku i nosi, posebno kad se radi o opasnim situacijama.

prakticiram i ovo, ali sada ju ne mogu nositi i valjda me skužila pa me malo zeza (da ne kažem iskorištava)

[pinocchio]

ok, kužim da su cipele zmazane, ali opereš ih i nek ih nosi,

andrea, jesam ja to dobro pročitala

[andrea]

ok, kužim da su cipele zmazane, ali opereš ih i nek ih nosi,

andrea, jesam ja to dobro pročitala

iš tamo

[Roza]

Vrijeska, kad čitam tvoje postove, kao da vidim svoju situaciju. Modna revija svaki dan: skine se do gola i obuče nešto po svojoj volji. 5 puta dnevno. Dođe do mene i kaže: pišam. I popiša se u gaće. Imamo goste, odjednom stiže moje dijete skroz golo. Skinula se i paradira okolo. Ili se skine i ode sama u kupaonu, sjedne u kadu i pusti vodu. Popne se na svoj tobogan doma, s tobogana na komodu, pa posprema stvari na komodi. Namjerno proljeva vodu po kući. Stavlja hranu u čašu. Meni to izgleda kao privlačenje pažnje.
Ja i MM smo već puno razgovarali o takvom njenom ponašanju jer stvarno ne znamo što bi napravili. Došli smo do zaključka da je sad u fazi kad joj jako fali mama i kada pokušava privući moju pažnju na bilo koji način. Vikendom, kad smo nas dvije zajedno, situacija je puno bolja. Ali ja radim, dolazim doma u pola 5 i tu nema pomoći. Recimo kad me MM zagrli, dođe do njega i tuče ga, govori "to je moja mama". Mislim da si ja dajem dosta truda oko svog djeteta, čak jedan dio familije smatra je ona apsolutno razmažena i da je treba natući po guzici, a za sve to je naravno krivo moje dojenje do 2 godine - no comments. A ja se nadam da je to faza i da mi roditelji samo moramo izdržati.Pokušavam biti dosljedna u nekim odgojnim stvarima, ali moram priznati da mi za to stvarno treba toliko snage da nekad ne uspijem. Trenutno mi je najbitnije da u takvim situacijama zadržim hladnu glavu, jer mi dođe da poludim. Trudim se da ne vičem na nju. Ja još nisam našla neki recept za krizne situacije. Nadam se da će se stvari uskoro popraviti.

[Dijana]

ok, kužim da su cipele zmazane, ali opereš ih i nek ih nosi,

andrea, jesam ja to dobro pročitala

Curke, ajd nemojte zezati Andreu. Svima (osim Luci) je bilo fora i super i kul kak je stavila fotke a sad ne može ništa napisati što se tiče čistoće i urednosti bez da je neka (neki) ne bocne.

[mamma san]

Ne mogu pričati o velkom iskustvu, tek ga formiram..ipak Lovro ima tek 2 godine. I ne mogu reći da sam nepopustljiva, ali u svakom slučaju nastojim biti dosljedna. Ali u stvarima za koje ocijenim da su jako jako bitne.

Cipele i hodanje u cipelama nisu, ali...uvijek postoji ali. Kod nas Lovro može hodati u šuzama, ali samo onda ako su oprane. I to on zna. I kada mu dođe želja za šuzice, trči tati da mu ih opere. Uostalom OVAKO se sam obuče...

No potpisujem Sorci i Ancicu.

[brigita2]

Joj vrijeska ja bi mogla napisati hrpu toga o problemima s mojim klincima, ali mi se neda tak puno tipkati. Ima dana kad bi se kod nas moglo snimiti materijala za 5 epizoda superdadilje. Ni moji klinci nisu baš voljni slušati moje naredbe, upozorenja i objašnjenja. Obično ih ja pokušavam natjerati da me poslušaju metodom "ucjene i kazne" (krasni način zar ne, ono prava odgojna metoda nastala iz očaja). Skužila sam da ako ih ne kaznim kad me ne poslušaju, onda me uopće ne shvaćaju ozbiljno.

Primjer provođenja metode "ucjene i kazne"

ja: Pokupite sve lego kockice (razbacane po cjeloj sobi i nitko se njima ne igra) i stavite ih u kutiju.
klinci: nećemo (ili uopće ne obraćaju pažnju na mene)
ja: pokupite i složite sve kockice, inače ću ih ja pokupiti i spremiti na ormar i nećete ih dobiti cijeli tjedan

Sad, ako oni ni nakon toga ne pokupe kockice, onda ih ja skupim, spremim na ormar (tako da ih vide) i ne dam im da se igraju s njima cjeli tjedan. Svaki put kad me pitaju da im skinem dolje kutiju, ja im objasnim da ne može i da je to zato jer ih nisu pokupili kad sam im rekla. Ponekad oni na to reagiraju ljutnjom ili suzama ili moljakanjem i obećanjima da će ih ubuduće pokupiti, ali ja ne odustajem od kazne. Inače za "dobra djela" dobivaju nagrade i popuštanja u pravilima (npr. ajde danas možeš iznimno obući cipele po kući jer si pomogla mami da pospremi kuću) se rade samo kad su napravili nešto dobro.

Inače vrijeska, iz mojeg iskustva: Ako misliš da ti je sad loše, veseli se, jer poslije (kad se rodi beba) tek stižu pravi problemi i teško razdoblje.

[LeaB]

U trenucima slabosti i nemogućnosti obuzdavanja, zabavljanja, vlastitoga djeteta pogledam listu knjiga koje sam pročitala i pomislim kako je to sve teorija i da odista ne znam kako provesti sve to u praksi.

Svugdje pokupiš koji tips&tricks, trudiš se sve raditi kako kažu - primjenjivana attachment parenting metoda, s njom bi kažu sve trebalo biti lakše; odgoj ovakav-onakav; montessori prilagodba prostora, aktivnosti za djecu; discipline book ovaj - onaj ...

Danas sam otišla u knjižnicu i potražila knjigu "Mali tiranin". Nije je bilo, ali neću prestati tražiti ...


Očito nešto krivo radimo ... Ali što?!?!
Kažu - sve im objasni, njihovim jezikom; budi dosljedan i bla-bla-bla ...

Kako?!? Najgore mi je što me trenutno dijete uopće "ne doživljava" i što mi pobjegne gdje stigne, a ja ne mogu trčati za njom. Vičem, molim, kumim, odvlačim pažnju, po cesti, dućanima, knjižnici: "Stani! Nemoj! Dođi! Vidi! Hajde!" Ma ništa ne djeluje, samo mi se smijulji i ode dalje ... Sve joj je igra, samo čekam kada će mi podletjeti pod auto ...
:/

Malo se izjadah ...

Nisam čitala sve odgovore do kraja no ono što mi pada napamet jest to: Koliko radimo na sređivanju sebe samih?
Djeca su takva kakva jesu. Prolaze faze koje na koje možemo svakako reagirati.
Najbolje je ostati hladne glave a razumjeti i suosjećati. Prihvatiti odgoj kao izazov. Nakon svakog Miinog histeričnog ispada ja si kažem Bravo Lea jer sam ostala mirna, utiješila je i objasnila joj što je tad potrebno.
Važno je razgovarati sa sobom i razrješiti unutarnje sukobe, koje svi imamo. i često su dublji nego što priznajemo. Treba prestati djecu ispravljati, već ih samo malo usmjeriti da se ne izgube.

Knjige su zakon, ako vježbamo. Sva teorija koju primjenjujemo bez razumjevanja rezultira neuspjehom. Jer uz sve što u njima piše. ponavljam treba imati mnogo strpljenja. I za SEBE i za njih.

Kad sam sredila neke svoje obrazce po kojima sam se ponašala u nekim situacijama primjetila sam da je Mia postala smirenija.

Navest ću primjer kojem sam već pisala na forumu. Kad smo se odvikavale od pelena, bila sam strašno naporna jer sam htjela da to bude odmah. (To je vjerovatno zato što sam ja piškila u gaćice dok sam bila mala, do 6 godina, a majčine reakcije su bile negodovajuće) Pa sam nesvjesno, i to je stvarno tako, ponavljala istu situaciju. Dok mi Mia nije počela davati signale da je moje ponašanje previše. Pa je piškila i kakala namjerno u gaće. Žestoko odbijajući tutu. Kada sam prepoznala signale koje mi šalje, i promjenila svoj stav u stav bes reakcije, ona je za 7 dana prestala s time. Sjela je na tutu i od tad je sve ok.

Htjedoh reći da nam djeca svojim ponašanjem šalju poruke, nesvjesno. A kako mi ne funkcioniramo samo u realnosti, možda bismo na to trebali obratiti pažnju.