POMOĆ!!! Infantilna anoreksija? Iliti- težak na hranjenju?
Drage moje, nadam se da mi možete nekako pomoći, jer sam na rubu snaga...
Pokušat ću maksimalno skratiti priču. Imam sina od 4 mjeseca, koji je rođen u terminu s 4300 g, sve je bilo u najboljem redu prvih mjesec dana, lijepo je dobio na težini (ako izuzmemo prva 2 tjedna uhodavanja na prsima što na kraju nije uspjelo pa smo od tada na bočici), tražio je sam jesti i sve je bilo idilično.
Tijekom drugog mjeseca života sam primijetila da on uopće ne jede više nego u prvom mjesecu, ni po obroku a ni ukupno dnevno, no nekako smo dobili oko 600 g.
U trećem mjesecu su počele zafrkancije: sve je rjeđe sam tražio jesti, prestao se noću buditi (većinu noći), jeo bi malo, sa svojih skoro 5,5 kg bi pojeo 60- 100 ml, jedva bi dnevno došli do 600 ml ukupno. S cca 2,5 mjeseca je imao i neki proljev pa završio u bolnici gdje su ga naširoko obradili u vezi tog slabijeg jedenja, zaključak je da mu nije apsolutno ništa, nego je on jednostavno- takav. S nepuna 3 mj je imao Rotu, proljev+ povraćanje, bio u Zaraznoj 2 dana... I dalje smo doma nastavili s istim slabijim unosom hrane, eh tu smo od 2,5 pa do 3 mj imali pauzu u napredovaju (o.k., bolnica pa Rota...) , pa je s puna 3 mjeseca imao tek 5900 g. Moram inače napomenuti da je on po svemu drugom super beba, koja lijepo spava, komunicira, lijepe motorike, piša, kaka, zadovoljan je...
Eh onda smo se opet, s 3 mj, obratili dr gastroenterologu u Klaićevoj koja ga vodi, pa smo u konzultaciji s nutricionisticom počeli dodavati maltodekstrin u mlijeko. Sad ima 4 mjeseca i oko 6600 g (dobio u 1 mjesec oko 700 g), što je super prirast... ALI, na račun maltodekstrina i, moram priznati, povremenog „tjeranja“ da jede, u smislu da ako neće na bočicu damo mu žlicom, pa koliko uspijemo... Tijekom ovog, 4. mjeseca života, možda smo ga svega par puta čuli da on sam traži hranu, i dalje pojede relativno male količine- kako po obroku tako i ukupno dnevno, bez obzira na razmak između obroka, vrstu bočice, dude, mlijeka, osobe koja ga hrani, položaja, sobe... Noću pojede 2x kad mu u snu dajem, ne puno ali nešto pojede, danju ga u snu ne mogu nahraniti jer mu je san valjda preplitak pa se odmah probudi. Dakle, ne možemo ništa promijeniti što bi ga natjeralo da jede. On jednostavno nikad nije gladan.
Zadnja 2 tjedna se stanje jako pogoršalo. Gotovo uopće ne traži jesti- možda je 2- 3 obroka pojeo lijepo i spontano, ostalo sve je bilo s mukom popola... na žlicu, uz puno animacije, njegovu ljutnju, pljuvanje, okretanje glave... pa onda odustanem. Najčešće pljune dudu čim osjeti da iz nje curi mlijeko. Čim vidi bocu se uznemiri. Jučer smo odlučili da ćemo ga par dana pustiti da jede kad i koliko hoće, pa da vidimo kako će to ispasti, možda nam on nametne neki svoj ritam... tako je jučer sam, na „znakove gladi“, pojeo 70 pa 90 ml, noću svega 200 ml, zadnji puta je jeo u 01,30 u noći, pa ujutro u 7 odbio, pa odbio u 8, pa odspavao pa odbio u 10, onda sam malo zagustila s rižinim pahuljicama i dala mu na žlicu, pojeo je tako oko 100 ml zagušćenog mlijeka, i sad neće sigurno jesti do popodne... Napomena: zdrav je, vesel, možda na momente nešto uznemireniji (ali to povezujemo sa strahom od hrane? Ili gladi?), napravili smo KKS i urin i u redu je. Zubi ne idu. Za sad mu neću davati kašice, da mu i njih ne zgadim, u ovoj fazi dok se ponovno pokušavamo naučiti jedenju, ili bi možda morala probati, možda hoće to? Ne znam...
Prošli tjedan smo upućeni k psihologici koja se bavi dječjim poremećajima prehrane, u Klaićevoj. Pokušat ću skratiti njene opservacije:
-on izgleda kao zdravo i normalno dijete koje ima, kako to Ameri kažu, „infantilnu anoreksiju“ ili „rani poremećaj jedenja“ (kad sam surfala po netu ono što piše iza tih naslova me prilično uspaničilo), ili kako to naši psiholozi ljepše kažu: „težak je s hranjenjem“
-s takvom djecom treba polako, ništa na silu...
-on je negdje od stresa izazvanog hranjenjem (okidač se najčešće ne zna- bolest, afte, pretopla/ prehladna bočica, stres majke, forsiranje jedenju, antibiotik majke koja doji... mogu nabrajati do sutra) izgubio pojam o osjećaju gladi i od stresa/ straha/ inata/ tko zna čega ne želi jesti
-treba ga pustiti da jede kad i koliko hoće, čim pokaže da više neće maknuti se od njega i ne pokazati nikakve emocije, ni plus ni minus, da on ne skuži da može manipulirati sa mnom- dok ne vrati povjerenje u hranjenje; pri hranjenju biti maksimalno relaksiran (što je maksimalno teško postići)
-on ima instinkt za preživljenjem i kad- tad će početi jesti
-taj problem se može riješiti, samo je potrebno puno vremena i strpljenja
-sva takva djeca na kraju jedu, a problem traje nepoznato dugo
U svemu tome sam ja:
-volim ga najviše na svijetu, hoću mu pomoći a ne znam kako, zaglavili smo i on i ja, vrtimo se u začaranom krugu iz kojeg se ne znamo iskoprcati, strah me da ne gubi na težini, da se ne razboljeva, ako ga ne „tjeram“ da jede sve će se to desiti a ako ga „tjeram“ može potpuno zamrziti i hranu i mene i onda tek nismo ništa napravili
-voljna sam ga pustiti i da u startu padne na težini, da i ne dobila „školski“ nego i minimalno, samo da nam se vrati izgubljeno povjerenje u hranu
-stradavam sa živcima, ne jedem, od poroda sam izgubila 18 kg, kronično sam neispavana, anksiozna, u panici, sav mi je dan fokusiran na njegove obroke, ne vidim izlaza ni nikakvo svjetlo na kraju tunela, samo čitam te glupe članke o toj tzv „infantilnoj anoreksiji“ i gubim razum... kad čitam da je to progresivan i teško rješiv problem, pitanje i kako se ta djeca razvijaju emocionalno i kognitivno kasnije... ili su to sve prenapuhana američka „sr...a“, sigurno je takve djece bilo i prije 100 i prije 50 godina, pa se nitko nije time na taj način zamarao ni pisao o tome i svi su nekako preživjeli i ispali zdravi i normalni, a (da iskarikiram) babe na selu su šopale djecu tko zna čime i nije ih pretjerano bilo briga za američke članke o njihovoj psihi?
-obitelj mi stradava jer sam ja luda, osobito me strah za stariju kćer od 5,5 godina koja je divno dijete i za sada ne pokazuje da ju to uznemiruje, ali što će biti ako se ovo nastavi?
-mrzim pomisao da sam mu sve to skupa nekako ja izazvala, kako to literatura suflira... pa on mi je drugo dijete, već sam sve prošla s malenom, sve radim isto, jedino jesam pod većim stresom jer je s njegovim jedenjem od početka sve nekako kilavo, time je to nejedenje induciralo mene a ne ja nejedenje...? ...osim toga, izuzetno frustrira kad majka, što god činila, ne može i ne zna nahraniti svoje dijete...?
-koliko dugo ga pustiti da gladuje, tj ima neredovite i oskudne obroke, kad smo već ovako odlučili, i muž i ja i psihologica?
-strah me njegovog emocionalnog razvoja, ako se ovo nastavi? Imam li elemenata za brigu na tom planu?
-strah me da ne završimo na sondi, i ponovno u bolnici, ali ako se ovo nastavi i na to ću biti spremna, ako će mu to pomoći da se „odmori“ od boce i nauči ponovno jesti...
-jedino što me tješi je to da imam u svojoj okolini dosta primjera djece koja nisu od najmanje dobi htjela jesti, bila i u bolnici, i na sondi, i hranjena svakako, pa su svi nekako izrasli... ne može mu se desiti da umre od gladi, postoje načini da ga se nahrani, ako neće milom onda „silom“...
Ima li tko s ovakvim iskustvima, kako ste to riješili, jer ovo je za poluditi... ne znam da se mami može išta gore desiti, mislim na zdravo dijete koje ne želi jesti, pa to bi mu trebao biti osnovni instinkt (glad, žeđ)?
 |
|||
Odgovori s citatom
). Od hranjenja na silu dobila bih bila samo nehranjenje. Znam, idem linijom manjeg otpora, ali doć će vrijeme kad će sve jesti. 
bila je takvo dijete.
Milis prvotno napisa
u 18 dana za nas je to super jer smo toliko ili malo više dobivali mjesečno.Imamo 5 mliječnih obroka i jedan kašasti griz +neka voćna kašica.Ne usudim joj se davati toliko kašastih jer ona ne želi ni čaj ni vodu.Na žlicu želi jesti ali to je tek nekih 30-50ml kašice,ne znam da je to baš dovoljno?.Koliko tvoj maleni pojede kašice?.Što se mlijeka tiče ja ga stalno zagušćujem keksolinom zbog njenog refluksa tako da nikad ne jedemo čisto.Uglavnom jede u snu,a kad ne spava onda hopsam po kući,pjevam i nosam je i nunam i izvodim ne znam ni ja što.Unos mlijeka nam je 600-800ml+kašica ako smo te sreće da ne povraća.Inače smo na atirefluksnom mlijeku (kršitelj koda) AR i to je samo po sebi gusto.Rijetki su ti dani kad pokazuje da je gladna.A kad je onda je u stanju i budna pojesti 160ml u 20 min.Od 6 mj.života ću joj počet davati vitaminske kapi Infant care od nutricije.Do tad smo na Infantriniju i to nam je zaista pomoglo u prirastu na težini.
Danas užasan dan,nije htjela jesti nikako jutarnji obrok.Natezale smo se od 6do 7 i 30.I onda kad sam se otišla na 15min ohladiti i smiriti,pojela je za 15 min 140.Zaista osjećaje ne smijem pokazivati,ali danas smo išli na vježbice i žurilo mi se i to je osjetila i u inat,ne ne i ne.,ali zato smo otkrili novu voćnu kašicu koja nam se sviđa Marelica,riža.Pojela je pola bočice.
potakli su te da pokušaš sve i tako treba biti.Ja sam svaki dan sebi predbacivala,da sam ovo,da sam ono,ali naša su djeca zdrava,pametna i samo je to važno.Mi smo glavne karike u lancu,ako mi popustimo ili puknemo sve je gotovo.Znam da nije za utjehu, ali kad se sjetim dječice s intenzivne s raznim anomalijama,rođenim s tumorima,srčanim greškama...:,utješim se i idem dalje.Primjer jedne mame na čijem mjestu nitko na svijetu ne bi želio biti
rva trudnoća-beba umire u njoj u 27tj.;druga tr.rodila je prekrasnu curicu zdravu i naprednu,ali sa 2mj,otkrivaju tešku srčanu grešku.Operacija u Njemačkoj dobro prolazi.povratak na oporavak na rebro koban,umire
Ja znam da moja djevojčica ima PTSP od bočice i svega što se gura duboko u usta i kako joj pomoći??? Znam da je to zbog sonde isto kao i refluks(nekad povraća i kroz nos zbog toga)ali šta sad da ju vodim psihologu ili da se ja idem liječiti kao što su to naveli u emisiji Provjereno.Idem da ne kažem kud...Borit ću se kao i ti i nadati se da će jesti na žlicu i piti na čašu.Samo da mi bilo kakve tekućine hoće piti ali neće.To me muči ,sad je vruće ,bojim se da ne dehidrira.Ona za razliku od tvog malca jede manje kašice i to je tu negdje.Uf,spadam s nogu
Ništa nisi sj...la.To su takva djeca.Dolazim u napast da kupim knjigu "Moje dijete ne želi jesti".Vjeruj mi već sam si zube polomila od stiskanja
Sad ima fazu jesti grisolino sa bananom i to jede s guštom,čokolino tako tako al zato je mesna kašica dosta dobro prošla.E sad jel to samo faza?!Sve se bojim ponadati.Milis nema te više???
Mi i dalje jedemo po starom,na spavajuć
) Od žitnih pahuljica trenutno jede onu iz DM- a 4 zrna (riža, kukuruz, proso, heljda), i uvijek mu kupim neke takve bio. E sad: ujutro oko 7 h ima 170 ml (kršitelj koda)a s 2 mjerice (mjerica od (kršitelj koda)a, odgovara 1 velikoj žlici) pahuljica. Onda oko 10,30 ima ovako: 1/2 voćne kašice velike, dopunim vode do 150 ml, u to stavim 2 mjerice žitnih pahuljica i 4 mjerice (kršitelj koda)a (provjerila s gastroenterologom i nutricionistom, mogu tako, u ukupni volumen voća i vode mu stavim mjerica AD kao da stavljam samo u vodu). To bude onako polutekuće, nije prekruto tako da nemam veliki problem s tekućinom. Isto to pojede i prije spavanja navečer. A za ručak ima krumpir/ palentu/ rižu od ugljikohidrata s nekim povrćem tipa koraba/ tikvica/ brokula/ mrkva, sve ukašim štapnim mikserom, dodam vode do 150 ml, i opet 3- 4 mjerice (kršitelj koda)a. Između pije nešto tekućine, kako koji dan.
Kasnie je na spavajuć pojela 220 mlijeka.Odlučila sam više joj uopće ne davat mlijeko na bočicu dok je budna.Popije od 600-800ml.kako kad.Voljela bi da znam nazive tih phuljica a da nam ne pišu kršitelj koda jer ja sam prvi put mama i ne znam što se sve nalazi na policama za ma<le izbirljivce
Isto ju moramo animirati raznim igačkama,pjevam joj,recitiram itd.Trudim se ne pokazivati strah,hoće li ili neće htjeti jesti,al ne mogu to uvijek.