cure, tek sam sad vidjela ovu temu i zapravo je moje dijete bilo vrlo slično ovima koji ne vole jesti,ali nekako nije mi nikad palo na pamet da je to problem iako su neki u okolini sugerirali da bi se trebala zabrinuti. u početku je stalno bio na sisi s minimalnim prirastom težine, zapravo je više spavao nego vukao, od drugog mjeseca nakon što je bio na rubu dehidracije sam uvela ad i nikad nije mogao popiti koliko je pisalo na bočici. znači, ako pisalo s tri mjeseca 150 ml po obroku, on bi popio najviše 70 ml i to kad je bio dobar dan. zato sam mu davala češće, hranila bi ga i svaki sat i pol po malo. toliko sam čitala da im treba da probave. po noći se gotovo do svog desetog mjeseca budio svakih sat i pol i isto tako pomalo pio mlijeko. s dohranom nije krenulo nešto posebno bolje. dok su njegovi vršnjaci jeli cijelu bočicu neke kašice ja bi bila sretna da on pojede trećinu... i opet, hranjenje svaki čas, nigdje nisam ni išla bez hrane jer sam mu davala svaka dva sata. u to vrijeme druge mame su nekad bile mirne i po 4 sata... sada ima 13 mjeseci i 9900 kg. to je skroz ok po krivulji, iako se rodio sa skoro 4 kg pa bi po tome trebao čak imati i skoro 12 kg ako se kilaža mora utrostročiti od porođajne s godinu dana. tek nedavno je prestao piti mlijeko po noći, iako mu se još zalomii počeo je uživati u hrani. jede sve i govori njam njam
) sad već može pojesti cijelu bočicu neke kašice što je za nas veeeeliki uspjeh. mislim da je jako puno u maminom stavu, nemojte previše gledati tablice, niti davati da vas uzrujaju komentari sa strane. moje dvije prijateljice imaju nekoliko mjeseci stariju djecu od mojeg ali puno veće kilaže. nismo svi isti. bitno je da makar i po malo jedu. svaki dan žlica više i opušteno. klinci osjećaju naš stres i više nego što mislimo




i počeo je uživati u hrani. jede sve i govori njam njam
Odgovori s citatom
