u pravu si.Anemona prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
u pravu si.
je, problem je u tom osjećaju dužnosti, al mm se toga neće osloboditi. 24.g. je živio s njima i zadužili su ga za narednih 150 godina, vrlo uspješno. tako da se ja u ovome moram boriti i s njim i sa njegovima. nikako da stavi sebe i nas kao obitelj kao prvi prioritet, kao da mi to ne zaslužujemo, ili zaslužujemo tek poslije.
ekoi, uzmi u obzir i činjenicu da si sad jako osjetljiva, "hormonalna", pa te možda neke stvari bole više nego što bi u nekom drugom vremenu. Bilo bi dobro kad bi i taj detalj napomenula svom mužu.
Ekoi nema ti koristi od toga da razbijas glavu ili cak places radi njih jer su takvi...takvi su, njima na dusu...pusti. Ti trebas razgovarati sa svojim muzem, sad si u osjetljivom razdoblju, treba ti razumijevanja i emotivne potpore. Zao mi je da od svekija ne mozes dobiti konkretnu pomoc.
Uh kako te razumijem! Nisam rodila (nažalost) ali je bila ista situacija kod nas nakon vjenčanja. Privatnost=0 bodova. Opterećivanje MM nakon 12-14h privatnog posla= 100bodova. Rješenje: ili im reci ti ili ću ja. On nije imao snage (hebo odgoj takav!), a ja sam probala na lijepo, kad nije išlo ostavila sam zgužvano donje rublje (čitaj: tange) na podu, a MM dočekao neku daljnju svekinu sestričnu samo u gaćama (nije znao da će doći, kao ni ja, i samo banuti bez zvonjenja na vratima). I konačno su tad shvatili poantu.
Ok, ja sam sad išla u drugom smjeru, ali ako on nešto ne poduzme, poduzmi ti, lako se izvučeš na hormone. Ja nisam mogla, imala sam 23g i nisam bila trudna
Ovo sto netko rece s hormonima - stoji takodjer. Naime i mene soraju a proslo je 13 mj od poroda
a ovo s tm - to je proces. Rad na sebi. Mislim da je tu kljuc i da on treba odluciti kako ce poslozit prioritete. A njegovi su razvili mehanizme kao manipulrati osjecajem krivnje i duznosti. Tesko ces njih promijenit, na zalost
Treba gledat pozitivne stvari.... Svekiji su spremni pomoći u njihovim granicama, ali su spremni i voljni pomoći. Po meni su ljudi koji imaju postavljene vlastite granice oni koji će brže shvatiti moje... Recimo, sveki ne pada na pamet prat moj wc te joj je jasno da ni ja nemam ambicija kuhat njenom mužu kad nje nema... Ili u pozitvnom obliku lijepo joj reći: znam kako biste rado čuvali bebu popodne, ja bih tako rado bila sama s mužem preko vikenda... I treba se odlučiti ili prihvaćati i primati pomoć ili ne. Po meni nije fer smatrati normalnim da oni ulete kad i kako ja hoću, a ljutit se kad oni traže pomoć. Ja svojima ne ostavljam djecu, sveki mi ne kuha, ne pere, ne dolazi u ispomoć kad su sva trojica bolesna, jer ja ne volim da mi se netko mota po kući i ne želim morat uz svoje troje djece uskakat ikome. Povremeno im uskočim za neku sitnicu kad magu i želim i ona meni. Mm je odrastao kao tvoj, uvjeren da im je dužan idućih 2oo godina jer je odratsao s njima. I on im pomaže i uskače, a ja se ne bunim sve dok je to njihov odnos i ne upliće mene. Kad meni treba mm, ja mu to kažem... I davno smo imali razgovor u kojem sam mu otvoreno objasnila da su oni njegova prošlost, a ja i djeca sadašnjost i budućnost... I da ako mi nisu tu kad trebam, možeš i ne bit tu. Zvuči okrutno, ali je tako... I ja sam i s mm i sa svekijima u odličnim odnosima. I svekije volim i poštujem, nema nikakvih zamjeranja jer je sve jasno...
sebično od njih
kad već sami nemaju kulture da poštuju novonastalu situaciju
naučite ih vi
Jeste li što uspjeli riješiti?
Jesmo, kolko tolko. Rekla sam mužu da se ja želim sama brinuti o sebi i za svoje dvoje djece i da mi oko toga pomoć ne trebe, pogotovo nametnuta i nametljiva s ciljem da on bude na raspolaganju njima kada i gdje got bude trebalo sada kada smo svi pod novim životnim uvjetima, prilagodbi i trebamo najviše jedni druge. isto sam mu rekla da očekujem da svoju obitelj postavi kao prioritet i na prvo mjesto, a ne da bude njima na raspolaganju a za nas vremena i snage što ostane - ostane. treba malo obrnuti stvari i postaviti na svoje mjesto.
Svekrvi sam rekla da ću si sama kuhati i obavljati stvari, kupiti stariju kćer iz vrtića i da ću bebu pritom imati i voditi sa sobom, da je beba još jako mala, svaki čas može zatrebati dojku ili uspavljivanje i da je neću zato ostavljati na čuvanje njoj dok ovo navedeno obavljam, i da zato ne mora doma sjediti i dežurati za slučaj da ju zatrebam (i to prikazivati meni kao uslugu). jest da mi je ovako malo teže i napornije, više se iscrpljujem, ali barem imam mir i nemam onaj grč u želucu kada vidim da ona nema nikakav filing za male bebe i ne očekujem invaziju na vratima svaki čas.
Kad ovakve stvari čitam ne mogu opisati koliko sam sretna što imam samo kredit za vratom...
P.S. užasno mi je žao što nemam pravu pomoć, onakvu kakva mi zaista treba, da se osjećam ugodno i normalno. teško je kad nemaš mamu, sestru ili nisi s njom u zdravim odnosima... sjećam se da sam sa prvim djetetom sjedila na kauču i plakala mužu na ramenu - fali mi mamaaaa. Tada sam prolazila isto ovako sa svekijima, još gore. Kasnije s godinama smo došli do nekog normalnog odnosa, pa sam sada nakon poroda očekivala neku normalu, a ne ovo. Plus, hormonske promjene su učinile svoje, sada mi je nekako lakše kad je ono razdoblje prva 2 tjedna iza mene... Hvala vam na podršci i savjetima
Ajde neka si to riješila. Inače i ja sam bila u sličnoj situaciji kad se osjećaš dužnim tj. tjeraju te da se osjećaš tako: "ako ti dam npr. 100 kuna jer ti stvarno treba, jer nemaš ni lipu u đepu i naravno ne tražim ih nazad jer smo mi, no, familija i ko će ti pomoći ako ne ja, a ni to nisu neki novci, nitko neće propasti, ipak ću ti to ponavljati idućih nekoliko mjeseci, usput ću spomenuti i koji je dan bio i kakvo je vrijeme bilo i koji je tečaj tog dana bio, i šta sam kuhala i .... I vjerovatno ću ti to spomenuti i za koju godinu..." Eeeeeee onda fućkaš takvu pomoć. To je iživljavanje. Kao, dobro ajde pomoći ću ti, ali NIKAD to nećeš zaboraviti. Ali naravno sto kuna- ne dolazi u obzir da ih vratim..... Naplata na ovakav način je puno slađa. Ona prava pomoć .... i meni fali moja mama.
ajd kvragu, raslpakala se
Bravo Ekoi! Ti rodila - ti othranila, sve mi smo to itekako sposobne napraviti. Naviknes se od pocetka sama s djecom i vidjet ces da se i bez pomoci itekako moze. Mozda cak i bolje!
Točno tako! Pogotovo ako si takav tip koji ne voli pametovanja (ima žena kojima je svejedno, koje prihvaćaju sugestije) žene koje nisu temperamentne kao ja npr. koje su da tako kažem grubo odgajane i dosta im je shita za cijeli život i jedva su dočekale da se svih riješe i imaju svoju obitelj.
Znam ja kaj je to "pomaganje"! Super su mi ti kaj misle da je pomaganje držanje bebe na rukama i natezanje te iste bebe.
Već sam milion puta prožvakala ovu temu, ispala sam superwomen koja se bahati, koja se hvali i ne znam ti kaj. Ja sam zadovoljna i sretna, nisam isfrustrirana....Jesam ponekad kad mi se na daljinu digne živac i pametuje. A da se nekome osjećam dužna jer mi je da tako kažem dao krov nad glavom i da još za to moram plaćati u naturi svojim živcima ostatak života, ma jok. Otišla bih glavom bez obzira, nemam želudac za to. Nemam ni živac za to.
I ja sam na svojoj koži osjetila to iskorištavanje muža. Sad sam trenutno u PMS-u pa bolje da se ne prisjećam te situacije jer mi i danas nakon dvije godine žila na vratu iskoči....
Jao Ana ovo kao da sam ja napisala! Nema se sta za dodati ni oduzeti, lajk velik ko kuca! (moze i ona s kreditom)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
