neki dan hodam po ilici od frankopanske prema britnacu, uzak plocnik, ova moja najmanja zeli hodati a ja znam kak to izgleda, ona hoda i u sekundi se nade na cesti. pa joj ne dam da hoda, onda ju nosim a ona se bacaka i vristi, prilicno je zilava pa moram dobro uprijeti da ju svladam i zadrzim u rukama. u susret mi dolazi mama s blizancima i ja si odmah zamisljam--da imam dvoje takvih kao sto je ona mogla bi sjest i plakat. ta mama je imala klince na lajni. kolko god sam se prije snebivala na tak nekaj, skuzila sam da je to u nekim trenucima vrrrrlo prakticna stvar da nije imala lajnu nema sanse da bi uspjela s njih dvoje, godina kao moja (20 mj) hodati po tom uskom plocniku, bez kolica razumije se