Pčelice, meni se čini da tebe zapravo ne muči toliko dojenje, koliko promjena odnosa sa kćerkicom. To je normalno, stvarno jeste, i voljela bih da je meni to netko rekao kada sam se vratila iz bolnice, a stariji sin hoće tati, hoće baki, hoće bracu, a mene ni da pogleda. Njima je to svojevrsni šok, mama koja je bila samo njihova, nestala je na nekoliko dana, i došla s malim smotuljkom koji sada doji, dobiva pažnju i nošenje umjesto njih. Ja ti savjetujem da kreneš polako. Nemoj ništa forsirati, poklanjaj joj svoju pažnju u svakom slobodnom trenutku koji uhvatiš, zajedno presvlačite i kupajte bebu, itd. Pokušaj je uključiti koliko god možeš. Jednom kad se ona privikne, kad prihvati nova pravila ponašanja i kad ti skužiš sve tips & tricks za funkcioniranje s dvoje djece, sve će sjesti na svoje mjesto. Mome starijem sad je normalno da beba ima prioritet, na to se naviknuo kao da je oduvijek tako, obožava ga. Vjerujem da će s vremenom i dojenje u tandemu profunkcionirati.