Meni apsolutno najdrazi biser zbio se prije par godina u jednom trecem razredu. Svaki razred mora za lektiru procitati knjigu (na engleskom originalu) po izboru, pronaci par podataka o autoru i zanru, te pripremiti odredjeni broj stranica (vokabular - napisati objasnjenje iz jednojezicnog rjecnika, prijevod na hrvatski, sinonim i antonim, ako je moguce). Treci razred je imao za obraditi 100 stranica. U odredjeni termin moraju donijeti knjigu i biljeznicu s obradom i onda pricamo...

I dodje jedna djevojka s knjigom D. Defoe, "Robinson Crusoe". I prica... prvo o autoru, pa o zanru, pa o stilskom razdoblju, pa prijedje na opis radnje... i prica, prica... i odjednom spomene:"And in this way, Petkou became his new friend"... Ja ju malo cudno pogledam, a ona nastavlja s pricom:"Petkou this... Petko that..."
Prekidam ju:"Sorry, I didn't quite get it... Who was Petkou again?"
Odgovara:"Petkou was an aborigine who lived on the island and they made friends..."
Ja:"And his name was Petkou?" (vec se lagano smijuljim)
Ona (zacudjeno, misli si kog vraga ju takvu glupost pitam):"Yes!"
Ja:"Are you sure his name was Petkou?"
Ona (sad vec pomalo zbunjena):"Of course I'm sure!"
Ja:"Positive?"
Ona:"Of course!"
Ja:"Did you read the book in English?"
Ona: (vidljivo uvrijedjena):"Of course I did!"
Ja:"Did you REALLY read the book in English?" (sad se vec neskriveno smijem)
Ona (sad vec zamjetno tisim i skrusenijim glasom):"Yes..."
Ja:"Ok, I think you should read it again and come back in two weeks' time."

I jedina je u povijesti moje lektire koja je morala ispravljati ocjenu...