mi smo imali gotovo slicne probleme. nasa mala je navecer od 19h do 1 u noci plakala, mi je nosili, ljuljuskali, nunali, poskakivali na pilates lopti, i ona bi u tom razdoblju malo zaspala, trajalo bi 10 tak minuta i opet do 1 u noci kad bi uredno bez frke zaspala. nikad je nismo pustali samu da place, to mi je bilo neprihvatljivo. na sisi nema sanse da se uspava. mi bili ocajni, niti jedna beba u nasoj okolini nije se tako ponala, i vec smo bili zabrinuti sto joj je. po danu spavanje iskljucivo na meni. da nismo imali remencice za kukove, kupila bih maramu i drzala je na sebi u njoj. no, busy bee je u pravu. kako oni rastu tako se sve mijenja. nakon 2 i pol mjeseca opisanog terora svaku vecer, uspavljivali smo se tako da je samo lezala na nasim prsima. to je isprva trajalo sat i pol, pa 45 min, pa sam skuzila da joj je vruce na nama i da negoduje, pa sam je stavljala u krevet i tuckala po guzi, pa se pocela uspavljivat sama. i taman kad sam se ponadala da ce biti tako, pocela se po prvi out u zivotu uspavljivati na sisi jedno mjesec dana. ovih dana opet se pocela uspavljivat sama uz malu pomoc, da je se pomazi, legne kraj nje na minut i tak..bas me zanima kak ce biti sljedeci mjesec

ukratko, ono sto zelim reci jest sljedece, tako malo dijete ne moze se "nauciti na ruke" kako ljudi vole reci, dijete nas u toj fazi zivota treba i gotovo. negdje sam procitala da je do 6 mjeseci djetetova zivota njegova zelja zapravo njegova stvarna potreba i nista im od toga ne bi trebali uskratiti. samo strpljivo, kako ce rasti, mijenjat ce se bebaci i bit ce sve lakse. takvo je moje iskustvo. s drugim bebacem nadam se da necemo imati problem s kukicima pa ce bit zamotan uz mamu cijelo vrijeme